MALI SUNCOKRET
05.10.2009., ponedjeljak
MOSTOVI
ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898. - 1925.)
HERCEGOVINA Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuće Iz plave tame stabla strše Na cesti više nikoga nema Cesta stala sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline U noći stabla maknuti se neće Tek nebom sporo i bez šuma koračanje zvijezda. OPOMENA Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde. ALEKSA ŠANTIĆ (1868. - 1924.) ZIMSKO JUTRO (Borisavu Stankoviću) Svanu. Mujezin viče na munari: Salepčija se čuje: "Vrućo! Taze!" Otvaraju se gazdinske magaze I brave škripe i ćepenci stari. Poledica je. Zgureni metlari Trljaju ruke. Niz Mahalu Donju Po koji Turčin projaše na konju, A za njim stižu hrti i ogari. U berbernici skupljaju se age, Puše i srču kavu. Iz odžaka Po njima titra vatre crven laka, I okna suze od pare i vlage. Poneka cura s ibrikom, sva jedra, Na česmu pođe, i dok vjetar mete, Nanule klepeću o gole joj pete, I puna, zdrava tresu joj se njedra. U dugom ćurku pognuti, sa štapom, Trgovci kraču i nazivlju boga. Pokoji liska, polunagih noga, Na vjetru trči za razdrtom kapom. Prolaze krave i riču. S kantarom Već baždar čeka. U vrevi i buni Hljebar se krivi: "Somuni! Somuni!" I dalje čuči za mangalom starom. Sve življi biva sokak i raskršće, Pod teretima drumom škripe kola, Bič puca... Tegle, stenju kljusad gola, I hladno jutro nad Mostarom dršće. (izvedba: Rale Damjanović) |
Hvala Đorđe! 
