ANTUN BRANKO ŠIMIĆ (1898. - 1925.)
HERCEGOVINA
Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kuće
Iz plave tame stabla strše
Na cesti više nikoga nema
Cesta stala
sa zaronjenom glavom u mrak bezglasne doline
U noći stabla maknuti se neće
Tek nebom sporo i bez šuma koračanje zvijezda.
OPOMENA
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
ALEKSA ŠANTIĆ (1868. - 1924.)
ZIMSKO JUTRO
(Borisavu Stankoviću)
Svanu. Mujezin viče na munari:
Salepčija se čuje: "Vrućo! Taze!"
Otvaraju se gazdinske magaze
I brave škripe i ćepenci stari.
Poledica je. Zgureni metlari
Trljaju ruke. Niz Mahalu Donju
Po koji Turčin projaše na konju,
A za njim stižu hrti i ogari.
U berbernici skupljaju se age,
Puše i srču kavu. Iz odžaka
Po njima titra vatre crven laka,
I okna suze od pare i vlage.
Poneka cura s ibrikom, sva jedra,
Na česmu pođe, i dok vjetar mete,
Nanule klepeću o gole joj pete,
I puna, zdrava tresu joj se njedra.
U dugom ćurku pognuti, sa štapom,
Trgovci kraču i nazivlju boga.
Pokoji liska, polunagih noga,
Na vjetru trči za razdrtom kapom.
Prolaze krave i riču. S kantarom
Već baždar čeka. U vrevi i buni
Hljebar se krivi: "Somuni! Somuni!"
I dalje čuči za mangalom starom.
Sve življi biva sokak i raskršće,
Pod teretima drumom škripe kola,
Bič puca... Tegle, stenju kljusad gola,
I hladno jutro nad Mostarom dršće.
(izvedba: Rale Damjanović)
Post je objavljen 05.10.2009. u 00:13 sati.