MALI SUNCOKRET
03.10.2009., subota
MALA, VELIKA MOJAIZET SARAJLIĆ (1930. - 2002.) "...Vjerovao je da pripada XX stoljeću pa kada je stiglo XXI, na pismima koja je pisao prijateljima, datume je označavao na sebi svojstven način: 1999+1, 1999+2..." SEM SMRTI Sem smrti meni se već sve dogodilo. Mogu obići još koju zemlju, mogu steći još kojeg prijatelja, mogu (zašto ne?) dobiti neki orden (bio bi to prvi orden u mom životu) ali sve u svemu sem smrti meni se već sve dogodilo. To da svojim odlaskom ne ranim one koje volim i one koji me vole jedina je stvar koja me još drži za ovaj život. OPROŠTAJ S VELIKOM UMJETNOŠĆU Sjećate li se "Čuda u Milanu"? Sjećate li se prvih, vaših i njegovih, filmova Žerara Filipa? Sjećate li se "Najljepših godina našeg života"? Sjećate li se Simon Sinjore u" Zlatnoj kacigi"? i Tatjane Samojlove u Kalatozovljevim "Ždralovima"? Sjećate li se Modunja i njegove kiše? Sjećate li se onog prazničnog raspoloženja na premijerama drama Artura Milera, Tenesi Vilijamsa i Aleksandra Popovića? Sjećate li se koncerata Leonida Kogana i Davida Ojstraha? Sjećate li se književnih večeri Slobodana Markovića, Evgenija Jevtušenka, Tadeuša Ruževiča Hansa Magnusa Encensbergera? Sjećate li se Pola Enke i Vladimira Visockog? Sjećate li se svoje ošamućenosti nakon sklapanja posljednje stranice Davičove "Pesme"? Sjećate li se kako ste, potom, gutali nove knjige Mareka Hlaska, Jurija Kazakova, Danila Kiša, Jozefa Škvoreckog? Sjećate li se tuge koja je izbijala iz romana Venijamina Kaverina i Hajnriha Bela? Više ste voljeli Belove priče? Sjećate li se "Putniče, kad dodeš u Spa...."? Sjećate li se onog nestrpljenja s kojim ste isčekivali novi broj "Novog svijeta"? s nastavkom Erenburgovih memoara? Sjećate li se kako ste nakon čitanja "Strogo kontrolisanih vozova" htjeli da se javite lično autoru i da mu zahvalite na prekrasnoj knjizi? Sjećate li se izložbi Marija Mikulića Ljube Laha Safeta Zeca Ibrahima Ljubovića Emira Dragulja? Sjećate li se Mencelovog "Sela mog malog"? Sjećate li se Tanganjike, Berliner Ansambla i Ateljea 212? Sjećate li se improvizacije Zorana Radmilovića? Nikada. Nikada više ni onakvog života ni onakve umjetnosti. Nikada više One strasti stvaranja. One radosti druženja. Onog sjaja zvijezda u stihovima mladih pjesnika. Doba velike umjetnosti je prošlo. Ja sam barem u njemu živio! DRUGI PUT BIH ZNAO Premalo sam uživao u proljetnim pljuskovima i zalascima sunca. Premalo sam se naslađvao ljepotom starih pjesama i šetnjama na mjesečini. Premalo sam se opijao vinom prijateljstva mada na zemlji jedva da je bilo zemlje u kojoj nisam imao barem dvojicu prijatelja. Premalo sam vremena odvajao za ljubav kojoj je na raspolaganju stajalo svo moje vrijeme. Drugi put bih znao neuporedivo više da uživam u životu. Drugi put bih znao. NE ZNAM ZAŠTO Ne znamo zašto, ništa ne znamo zašto. Ne znamo zašto pjesnici moraju biti vojnici kad topovi ne znaju pjevati o susretima ne znamo zašto usta moraju da proplaču Zbogom kad je ljepša, manje bolna riječ Doviđenja. Ne znamo zašto moraju biti peroni kad ima dovoljno trava za požar usta i ruku, dovoljno za susrete, dovoljno za rastanke, ako se već rastati mora Ne znamo zašto, ništa ne znamo zašto, čekamo poziv granata, dok kraj nas kao neopjevane žene jeseni prolaze, prolaze... |
Hvala Đorđe! 
