MALI SUNCOKRET
02.10.2009., petak
BERBERMersad Berber (67), jedan od najvećih i najosebujnijih bosanskih slikara i grafičara, koji od 1992. živi u Zagrebu, ovog je proljeća postao počasni član Ruske akademije umjetnosti, zatim je priredio velike izložbe u Moskvi, Barceloni i Londonu, a upravo radi na novom ciklusu “Arhiv” koji će, među ostalim, izložiti na monumentalnoj retrospektivi u Barceloni 2009. godine. Berber je vrstan crtač i ilustrator, primarno grafičar, a radio je i kazališne scenografije i filmske plakate, primjerice, za Kusturičine filmove, te dizajnirao omote ploča za Indexe. Svoju inspiraciju najviše crpi iz “mističnog svijeta Bosne, njezinih otomanskih slojeva i tragičnog usuda njezinih ljudi”. Izlagao je u svim većim gradovima svijeta, od Londona i Madrida, preko New Yorka do Moskve, Jakarte i New Delhija, dobio je 50-ak nagrada, a stručnjaci su ga uvrstili među najveće svjetske postklasiciste. Najznačajniji ciklusi su mu “Sarajevske kronike”, “Put u Skender Vakuf”, “Srebrenica”, “Hommage Vlahi Bukovcu”, “Otomanske kronike” i drugi, a radovi mu u svijetu postižu visoke cijene. ……………….. NACIONAL: Je li vam mistični svijet Bosne najveća inspiracija? -Da, tih 500 godina istočne kulture i velike religije, koju je prihvatio dio mog naroda, taj miris Orijenta, prelio se na Bosnu u kojoj se i danas osjeća tragični usud ljudi koji su živjeli na razmeđu velikih civilizacijskih kultura. Kao slikara grafičara oduvijek me zanimao taj čudesni povijesni dekor i razni slojevi Bosne, od otomanskih do današnjih, te traume njezinih ljudi. Teško je to racionalno objasniti, ali Bosna je tema koja se provlači kroz cijeli moj opus, od njezine povijesti i pojedinačnih slučajeva kao što je Rom Beriša pa sve do ilustracija knjiga poput “Soneta” Skendera Kulenovića. Jedan lik u djelu Orhana Pamuka, koji je kao pisac ušao u svijet otomanskog imperija, objašnjavajući svijet Orijenta citira velikog njemačkog romantičara Friedricha Hölderlina: “Pred svjetlošću vašeg velikog gospodara djeca prije nauče moliti nego što nauče govoriti, a prije nego što nauče hodati, nauče klečati.” I književnik Meša Selimović dao je sjajnu definiciju duha Bosne kad je primao nagradu za “Derviša i smrt”: “To je prevelika voda da bi ju zemlja upila, a premala voda da bi se more zvala.” Kad sam 1992. došao u Zagreb, odmaknuo sam se od rodne zemlje i mogao sam je kao emigrant mirnije promatrati. No ostala je nostalgija. .................... NACIONAL: Zašto nostalgija? - Kad su Tarkovskog nakon što je emigrirao iz Rusije u Italiju pitali zašto je svoj kapitalni film nazvao “Nostalgija”, odgovorio im je citatom grčkog pjesnika Seferisa: “Kamo god otputujem, Grčka me ranjava.” Moj prijatelj Predrag Finci, koji je sada sudjelovao na Bejahadu, u svojoj knjizi “Tekst o tuđini” za koju sam radio ilustracije, objasnio je značenje emigranta apatrida: “To je bolje od smrti, gore od života.” (izvor: Nacional) |
Hvala Đorđe! 
