Voljeti lako

22 listopad 2020

Osjetiti vjetar u kosi,
čežnja leta što me nosi.
Ono što jesmo, živimo,
zajedno dišemo.

Kao u pjesmi, snažne
smo i neusvojive za
let stvorene i važne.



Volim kad se za
nama prašina diže
idemo sve dalje i više.
Nitko nam ništa ne može,
to je kao skok iz kože.

Ljepota tih prekrasnih
biča, treba li tu bolja priča.

Pjesma je prava, osjetiti
tu notu s njima i izražava je
harmonija i duhovna rima.

Ona sve zna, sluša i pamti,
pazi i riješenje mi nalazi.
Voljeti je lako kad je to tako
umiljato.






Oznake: #voljetilako

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.