22

nedjelja

ožujak

2020

Uzdrmani svijet

Tko gleda u širinu mogao je već duže vrijeme vidjeti da sve ovo ne vodi ka dobrome. Pisala sam već post o tome i već onda smo pre više daleko išli počevši od toga da smo bili čovjek protiv čovjeka bez mjera. Kamo sve ovo ide, nije dobro što su ljudi protiv ljudi što je bilo bitno imati pa makar se slomili.

I uvijek sam se pitala gdje je nestao čovjek?! I to s pravom..

Kad sagledamo svaki mali detalj od prije došli smo do masovnog ludila. Ono što smo prije gledali bilo je daleko i nakon nekog vremena to daleko se počelo zbivati tu kod nas. Dakle svijet je išao čudnim ali istim smjerom vjetrovito naopako i eto gdje nas je to dovelo da nas košta zdravlja i života. Čovjek uništava sebe, da bi po posljedicama osjetio i trgnuo se ovako nigdje nikoga ne vodi. Mora ovo nekako stati, da budemo više jedni za druge, drugačiji s više ljubavi čovjek za čovjeka.  Ovo bi nas trebalo naučiti biti a ne imati. A za sve je dovoljna ravnoteža. To je svima pouka da se trgnemo i promijenimo.. da se više međusobno cijenimo.. da čuvamo prirodu.. a ne da se ponašamo kao gospodari zemlje.. i čovječanstva.

Daj Bože da se sve smiri i nađe svoj put ali umjereno i dostojno čovjeka. Ovo nam je samo znak da se mi ljudi trebamo promijeniti i poniziti pred Bogom.

Tako je malo potrebno a tako bi puno značilo.

Nadam se da neće biti daljnjih katastrofa. Neka nam se Bog smiluje i obuzda narod da krene drugačije a da bude ovo neka vrsta pouke za svakoga. Korona, potres da poboljšamo sve što smo uzimali zdravo za gotovo. Postanemo više empatični, da budemo ponizni, čovjek za čovjeka. Samo srca i dobre volje. Da dobro opet zavlada i pobjeđuje svi za jednog jedan za sve.

Čuvajte sebe, kako bi čuvali druge.
#čuvajtesebekakobičuvalidruge

Oznake: #uzdrmanisvijet

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.