Ljepota je u osmijehu, nevinom pogledu,
dodiru duše, srcu radosti koji ti ova mala
bića priušte. Ispuni njihov san, dijeli
sreću svaki dan. Oni su miris i cvijet,
imaju priliku za let, samo budi ljubav
za njihov svijet. Čuvaj za njih planet:)))

Dok se stvara dan, bori protiv sivila izbija sunca dakle neka se i napokon čuje da je bogatstvo riječi dobilo let i da vlada a ne sramota nad glupošću da sve više uzima maha. Ne kužim kako je to u zadnjih godinu do dvije počelo toliko naprijed, uzdizati se i loviti krivine. Pitam se dokle će glupost dostizati vrhunac, zašto je ona super a kvaliteta i ljepota pada na dno. Čemu, otkud, znači obrnuto je servirano kao dobro. Zato će i djeca učiti i imati kriva usmjerenja. A učimo ih kvalitetom, radom, aktivnošću, voljom i sl. do uspjeha. Kako i koliko gluposti se toliko uzdižu na pijedestal.

Život je borba a ne video igrica koja radi sve za tebe. Fikcija poput filma a Tv/internet izmišlja i sve više raznolikošću tehnologije upravlja se dječjim svijetom. Krhko je to njihovo postojanje i tako lako se iskrivi ako se ne trudimo biti u njihovom svijetu pravi, koliko se krivo radi. Od njih prave i stvaraju neprikladan način komunikacije. Otuđeni svijet, nešto kao more bez obale. Izgube se lako u tom moru svega a treba na obali vratit se sudjelovanju raznih aktivnosti kao i društvu, pravom životu. A njih je lako privući a s koliko gluposti, nepotrebnih stvari im se puni mozgiće, truje navike, samo počevši od toga a ima još toga što je nadvladalo čovjeka preuzelo glavnu riječ. Možda da se uvodi predmet Bez Tehnologije, da se pomogne odraslima u odgoju. Roditelji a i oni uz njih trude se maksimalno i svaki dan iznova. Opreza nikad dosta.. Nasilje se svugdje servira a onda se čude otkud ga toliko ima. Ružnog stalno na izvolite. Gdje su filmovi lijepi, crtići kao nekad lijepi o obitelji, ljubavi, poštovanju, skladu, miru, dobroti i sl. bilo je toliko vrijednosti koje se moglo na taj način još dodatno spoznati. Otkud na svijetu toliko zla, kad smo svi u djetinjstvu vjerovali u čuda. .. U ogromnoj veličini je ovo sve preuzelo maha, pa čemu za Boga miloga. Zgražam se svaki put kad nešto o djeci slušam ili čitam u tom kontekstu, pa kao štitite djecu a onda ih se baš na taj način najviše ugrožava i dovodi u opasnosti. Oni ne znaju što mogu, što ne, dokle su ljudske granice. Brka ih se s toliko svega. Živimo u doba napredne tehnologije što je i dobra stvar, naročito u medicinske svrhe.. ali za djecu je posve novo i preuzimanje njihove pažnje kao i koncentracije, usmjerenja za nešto ih unapređuje za drugo unazađuje. Samo da se smanje pumpanja raznolikim već da djeca budu djeca, a zatim da imaju aktivnosti na otvorenom da se druže s vršnjacima a tehnologija bude tek potreba za nešto. Pustimo ih da rastu u njihovim okolnostima na manje štetan način a to sve što vide sve im oduzima pozornost i plijeni pažnju. Uvelike odvlači a vratimo im slobodu i integraciju među svojima, da čujemo im glasove i viku igre u dvorištu, da opet ne vlada napetost već radost. Dajmo im mir u odrastanju i lijepu mladost. Ljubav množi i dijeli dok se gradi i učvršćuje, slobodom i vjerom a pruži radost, sigurnost i mir. Teško je pustiti ali i reći ne, ponekad je i to tanka linija umjerenosti ali i smjelosti. Koncepcija potrebe ili zabave, mjera umjerenosti. Gdje je granica, nema je, teško se uspostavlja ali kao da je to i namjera onih okolnih utjecaja pogotovo zato što su oni naj osjetljiviji a lako ih pridobiti. Upornost odraslih na djelu, preostaje. Smatram da možda s smanjenjem pumpanje njihovog svijeta raznim filmovima, reklamama bio bi bar neki početak. Iskorak prema najmlađima. A onda polako s ostalim. Vrijeme je pokazatelj koliko smo i u čemu učinkoviti. Odgoj je velika odgovornost a temelji su najbitniji ali i najzahtjevniji u odrastanju. Djelovanjem zajedničkih snaga bilo bi učinkovitije i kad bi djeca se vratila tradiciji nekih drugačijih igara da tehnologija bude tek rijetka pojava u njihovim krugovima i djelatnosti bilo bi najbolje. Nadamo se tom postignuću, vjerojatno će s odraslošću i to doći. Njih znatiželja vuče a s godinama trebala bi blijediti. Neka dječji svijet sve više vlada u normalnoj međusobnoj igri da odrastu u ljude s kvalitetom. Bez kvalitete nema napretka. Učenjem i vladanjem svatko kako najbolje misli za napredak tog malog univerzalnog svijeta. Daj djetetu motivaciju, reakcijom da se ostvari u onom što najbolje može i zna. Daj mu ono najbolje da ono postane čovjek pravi. Ponos i radost za odgoj i usmjerenost.. a svrha je.. Biti u njihovom svijetu ljubav a dati im Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili. Budi ka sunce, osvjetljuj im put u toplome.. biti dijete nježnost je i dar, zato čuvati treba te divne slatke osmijehe:D Ljubav je zaista najdublje zlato a ono je sve!!!!!!

"Iznad dječjih glava trebaju letjeti baloni a ne bombe!!!!"
Za tamo gdje su nemilosrdni i da ratovi stanu da djecu
sačuvaju od tako groznog da se vrate svijetu kojem pripadaju
i da to oni koji trebaju shvate. Život je dar a dragocjeno je biće...
a tu se više nema ni riči*!*

Oznake: #sačuvajmo mudrost