Pustim razgovor da teče,
budi moje nadahnuče največe.
Gdje su dvoje dobrih ljudi riječi
same dolaze tišinom, govorom ma
na svakakve staze. Budi glas koji
se čuje u daljine, budi moj i samo voli me.
Gledamo se tišinom a volimo dubinom.
Budi rijeka koja spaja kao ocean bez kraja.
Jednostavan i skroman, kao moj roman.
Razgovor u dvoje dušo duše moje.
Puno toga kažem srcem ti ne lažem ono i više od riječi govori ja samo pustim da te voli.
Srce te moje voli i sa iskrenošću za tebe se brine i moli. Budi svoj jer samo takav možeš biti i moj. Nek nas spaja rijeka ljubavi do kraja, kraja nema bez dilema. Voli te suza uz smijeh, dostiže milost uz radosnu vijest.. razgovor dubine srce tišine!! Dvoje ljudi daljinama vole, bliznama srcem zajedno se bore. Bore se srcem i iz svijeta svog tihog, brižnog možda i dalekog...:))
Oznake: Razgovor dvoje..
