Oda ljetu

U zoru, kad tišina još diše
i rosa blista na rubu svijeta,
sunce, ko zlatna ptica, tiho se diže –
počeo je prvi dan ljeta.

Polja se protežu u šarenom snu,
u zraku mirisi zrele slobode.
Cvrčci u krošnjama pletu tišinu,
dok nebo razliva modre ode.

Rijeka se smije, prozračna, bistra,
ogledalo dana što nježno se lomi.
Na koži toplina, bez riječi, čista –
ljubav je ljeto što srce mi goni.

Sve je u pokretu, ali mir vlada,
u svakom listu, u svakom dahu.
Čini se svijet bez kraja i jada
kad jutro zapjeva o ljetnome prahu.

I kao da vrijeme zastane tada,
u tom jednom, svetom trenu –
kad sve što jesi sa svime vlada,
i ljeto ti šapne: "Postani sjenu."

Oznake: #oda ljetu