Ponekad se pitam gdje odu
sve te riječi koje nikad nismo
imali hrabrosti reći ..
Ostaju negdje, putuju, čekaju
i padaju, gdje će
stati zgurane, stisnute, rastegnute
u valovima mislima ili između ljudi
kao magla stoje a vjetar ih gura one
su tu one postoje.
U tišini srca stvaramo ih svi,
one su tu negdje gdje smo i mi.
Voze se na oblaku, traže svoj put
kao istina biraju i čekaju u prikrajku,
nostalgija ili pogled krut bijeg u neki kut.
Dok one fluidne lete poput perca, sjedaju
između nas škakljivo traže da se drže i
zakače u neki dugačak glas.
Obasute riječi razbacane stoje toliko
se gibaju i hrle da sudbinu kroje.
Oznake: #obasuta riječi
