Nigdje me nema osim tamo gdje me ima.. gdje me cesta misli, staza dana i san noći odvede. Gdje sam što želim a osim ono kad moram tad letim, stvaram onom svom se priklanjam. Hoću da uhvatim ono što jesam, da budem mir, da budem neki novi leptir. I da hvatam svoj đir. I kad ne znam u svoj svijet ulazim, neku novu sebe otvaram i tu pronalazim. Da ovaj svijet gledam s visoka, da budem ponosna na šarenilo moga oka. Da nekad i ono što ne može, mogu.. da dam svijetu boju i tu tirkizno novu slobodu. Neka se neki novi izvori dogode da se umovi s visoka pogode. Da se iz ovih malih sredina spozna nova veličina. Budimo veliki u svom malom jer pozvani smo rasti u ovom svijetu preostalom. Neka nas ne zavara izgled već hranimo um, budimo svoj univerzum. Ima tu još puno materijala, podataka i svega dobroga što nam je majka priroda dala. Okreni se i sagledaj, možeš biti promjena koja svijetu treba..:))) Mali su a postaju veliki, novi svjetovi oni ko zna što nose samo trag u vremenu što sa sobom odnose.
