Nedovršena slika

Umjetnik u tišini primakne kist,
onaj tren kad se boja zaustavi na rubu daha
i svijet se na trenutak umiri.

Na platnu se rađa nešto mekano,
linija koja zna svoj put
iako ga nitko ne imenuje.
Samo svjetlo i sjena
koje pronađu zajednički ritam.

Boje se prelijevaju kao misao
koja ne traži da bude izrečena,
a ipak nosi toplinu
koju samo jedno srce prepozna.

Sunce se u njima zadrži duže,
mjesec se smjesti u svoj tihi luk,
a zvijezde ostave sitne tragove
kao da pamte svaki pokret.

Kroz sve to riječi se pletu nenametljivo,
mekane poput daha što ostane u zraku
kada se ne želi reći,
ali se srcem govori.

Možda će netko vidjeti
samo lijepu sliku,
mir boja i tišinu platna —
no onaj tko poznaje moje boje
čuje više.

Neke se poruke nikada ne napišu glasno,
nego se ostave
kao trag kista
koji zna točno kome pripada.

Svijetu treba malo boje, milo moje.

Oznake: #nedovršena slika