Tamo gdje stihovi govore, pucaju munje oblaci sudaraju za život se bore.
Raznolikih duša tkaje, nebo priča, plače i smije se od tebe ne odustaje.
Sudaraju se osjećaji munje jure, lupaju i svađaju svuda se žure. Takvo je
nebo kad osjećaji vriju, mora da oluja udara i strašni đumbus stvara.
Onda se smire simo tamo tutnjave nema, za tebe se nešto lipo sprema.
I nebo se složi kad se trud uloži,
suza i smijeh ima tu svega do toga se
stiže kad munje ispucaju sve što se
uz i poprijeko niže. Nakon munja
i nebo se smije....
Oznake: munje
