Nek mi jesen
uvijek miriše
na tebe. Dok se
mirisom jutarnje
kave budi, jesen žudi
lišće šušti, dragi su
nam naši gušti.
S tobom i boje
su ljepše, uspomene
mekše. Na jastuku
suza, ni kiša, već tvoja
mekana bluza.
Dok dan ide, miluje
pogled onaj duše
nikad ne blijedi,
njim te dodiruje.
Dan jesenji u
kestenu i sjeti
tvoja sjena prati
me, ka u ljeti. U
danu, ptici, lišću
i malo vjetra, ima
sunca i puno svjetla.
Miris tebe osjetim
ka vali o stine udar,
svježine.
Oznake: #miristebe
