Prolazeći svoje borbe shvaćaš sebe,
gledaš svoje građevine kroz što su sve
prošle dok su bile ruševine. Svatko svoje
gradi dok se boriš i bol skrojiš a onda
sitni se broje ostaje samo ono najbolje.
Dok si spajao komadiće svog mozaika
kamenčiće borbe, krhotine koje te spajaju
tko je bio tu taj je i ostao. Dok je bilo teško
ostao je onaj kome je stalo i u vagon života se
ušuljao ali nije se izgubio, trag je ostavio.
Pomno biram i one koji djeluju i sa mnom
dalje ostaju u vagonu života gdje svaki peron
ide dalje ako je pravi i ovisi gdje zastaje.
Putujemo skupa koliko nam je crta
zajedničkog puta. Svatko tko vrijedi u
moj vagon ostaje i sjedi. Kad ispadaš
nemaš čemu da se nadaš. Ti nisi moj
suputnik vagon nije pravi. Mijenjaš smjer
tražiš bolji put, moj je samo za one koji
vole i za/uz mene se bore.
Više snivaj, misaonu ljepotu mi
otkrivaj. Ne gubi sjaj mome životu si
utvrda i vječni raj. Llepota leta
krila svijeta.. slobodom krene
put do mene.
Oznake: #&kroz mene#&
