Ima jeseni puni sjete i tuge
udaljuju ljude. Nešto se prekida
nešto spaja, ima li još mjesta za
par doživljaja. Ima, ako je tu i
vrijedi a ne da dani idu a osjećaji
ili uspomene blijede.
Svrha je biti a ne tek toliko da je,
gdje ima logike.
Nada je ta, ne odustaje, trudi se
a ja ne vežem se već lepršavo
idem. Slušam sebe, druge samo
koliko treba. Iskustvo je pravac za
život. Krivine su tu ali vratim se u
liniju kao u snu.
I jesen će proći i ta sjeta, tuge
to je više takvo doba, neka prođe ta
čudna dioba. Donijet će topla doba,
vrijeme je da stvara nove situacije
bez dileme.
Kroz neke nove sisteme.
Zbogom sjeto i tugo, dobro mi došla
lepršava, radosna jer iza ugla viri
sunčeva lipota koja ti smijeh unosi
eto promijene kao vjetar u kosi.
I smijeh će da se ori i ostalo da
izbori, nešto novo, sjaj u moru
stvara kad grli s puno osjećaja.
Doba bez fasade već s puno radosti
i nade.
Oznake: #izafasadedoba
