Kad sve čitam analiziram i vidim pitam se zašto je sve tako.. što radimo, gdje smo tako zakoračili i zaglibili. Puno je potrebe nekog neprestanog iskazivanja i dokazivanja a svatko je opet svijet za sebe. Različit po svojoj ljudskoj vrsti. Kao i cvijet ono samo raste a ne treba neko neprestano dokazivanje i takmičenje s drugim cvjetovima. Budi svoj po svojoj vrsti, u svom posebnom svijetu i izdanju. Jer u tome je bit i ljepota, nitko nema baš isti kao ja, ti i sl. Svatko je različit i jedinstven ističe se samim tim svojim postojanjem a ne zato što radi ovo ili ono. Zato nije mi jasno gdje idemo takvim načinom.. samo da malo promijenimo pogled i način već bi bilo nekako barem malo bolje. Kako vratiti ono dobro staro vrijeme, onaj osjećaj prijateljskog dobronamjernog pogleda, ruke pravde i bar malo više mira, osjećaja da je taj netko tu za tebe i ti za njega. Gdje se izgubilo ono istinski, iskonsko empatično srce i duša, pravi čovjek. Možda ih je malo pravih ali nekako se i to lagano gubi. Zašto je puno one druge strane, što je to ružno zavladalo ljudskim bićem, čemu.. 1000 zašto, a moglo bi biti i puno bolje jer svi smo samo krhki ljudi, potrebni malo suosjećanja i nekoga tko će nas vidjeti i osjetiti da jedna riječ, stisak ruke, zagrljaj ili takvo što ima moć, a osmijeh sve govori. Negativno razara, pozitivno novog čovjeka stvara. Hoće li se vratiti opet ili otići toliko daleko pa i u nepovrat. Biraj što ćeš i što si..:)))
Što je čovjek ako se ne ophodi dobrim i lijepim, da stvara vrijednosti koje grade, u koje vjeruje?! Što učimo i kakav smo primjer novim generacijama koje stasaju?! I kakav je svijet, boljitka ili raspada... U ovoj nametljivosti učimo o takmičenju a ne nekom stvaranju, i raditi nešto s užitkom. Što je u biti smisao..
Možda malo oštro ali sve je tako nekako nametljivo u zadnje vrijeme, da baš gledam a kamo to sve ide... *&* šta mislite vi o tome?

Oznake: #čovjek u postojanju ili u nestajanju, nova čudna vremena, stara vremena u sjećanju.. kamo sve ide..