Nekad su neočekivane stvari najbolje.
Ne planiraš ih, živiš ih, upijaš svaki trenutak..
jučer tek riječ a danas idila za 5. Društvo..
priroda.. a more i pogled bajkovit prizor pruža
tople plave boje u nijansama kao kroz kristal zrcale.
Dok grad u daljini šarm svoj neopisivo šalje.
Svoje pričaju, pjevaju i melodično hvale. Lipo je
uz more, sunce miluje lice a pogled koji se pruža u
ptici priča bajku o gradu kao fotograf na slici.
Zaljubljeno u taj svit, grlim srcem a zapažam sve..
volim more kroz oblake. Ogledaju se i vole, nekad
takmiče i mladoliko kroz dan prolaze i tu se diče.
Puno je misli što puštam tamo .. padobranom i
lagano. Lete odabrano, brige puštam u moru da
tonu i valovima se bore. Ostale čine borbu u meni
bijeg od boli a let da čine svijet rumeni. Ostaju na
obronku sreće jer duša piše kao cvijeće u proljeće.
Jeseni svoje kroz mrzle zime da opet se prostiru
kroz toplo boje fine. Zalasci me oduševe a tren
zgrabim mislima i fotkom da dalje bude me maštom
dubokom. Crvene mi otisnute, žute suncem svite,
roze se one boje narančasto plavo ma po nebu crtaju
i kistom čine sve pravo.
Dan mi boje čine, od osjećaja,, emocija do onih krila
na moru koje budi grad pred zoru.
Fotke **moje
Oznake: #dan poput poezije
