Postoji ta jedna osoba za koju te veže neka neobična jaka sila neobjašnjiva....

I šta god da se desi, šta god da ti život priredi svaki put te vodi njoj. Pomisliš da te je Bog zlatnim nitima, prišio za tu osobu naredivši ti da je voliš i poštuješ kao dio sebe. ...

To je osoba pred kojom si ti emotivno go, bez lažnog sjaja, maske i perja.
Jedino s njom ti si pravi....

S njom šutiš, a ispričaš se jer je pogledom sve rečeno. Gleda te u oči, a čita ti dušu...
Gura te kad zapneš dajući ti vjetar u leđa....
I nema veze šta vam to godine nose, i šta vam to život sprema....

Jer se za zlatne niti ne hvata hrđa....

Ima i onog da...

Nikom ne crtaj ništa. Niti da ga voliš, trebaš ili želiš. Ništa, kažem ti. Ako ne osjeti sam, ne zaslužuje tvoje vrijeme..
gubi ono vrijedno što se jednom rađa, susreće, događa, stvara na putu osjećaja. Najviše nas mogu iznevjeriti oni u koje imamo povjerenja. Najviše nas mogu iskoristiti oni kojima vjerujemo. Najviše nas mogu povrijediti oni koje volimo. Zato je ponekad teško imati povjerenja, vjerovati i voljeti.

Život nekad daje predah pa opet vraća ljude u tvoj život..
ili šalje nove da obogate tvoje putove, stazice... kroz koje moraš proći..

I život ide dalje. Kroz uspone i padove. Između zime i ljeta. Između radosti i boli.
Kroz pobjede i poraze. Možda nije uvijek onako kako želimo, ali život ide dalje.
A bitno je da ne prestaje..

a sve lijepo ostaje.. kad se nađu i žele ono nešto da dijele.. trenuci, osjećaji, snovi se množe.. što se nosi teretom a prati se osmijehom, prepolovi bol budi šećer jer bolna je sol s onom koja razumje, ima empatije, pažnje i povjerenja ostaje gorak osjećaj i sjećanja ali i ona vremenom blijede a kad ode ne vraća se.. podvuče sve što bilo je.. i kao što dan ide u noć tako i ona nestaje.

Oznake: jednom