5 je godina mog bloganja. Eto koliko lijepih postova, trenutaka sva u slovima, stihovima, pričama i fotkama ali i dalje tu ostajem ona ista Ja. Ne mijenjam ništa samo upotpunjujem se, volim neobično ali lijepo. Nekako nekad pustim ali trenutak je jedinstven i to je slaganje posta koji je u mojoj verziji ispričan. Nekad baš u ovo vrijeme pitam se blog kao u današnje vrijeme sve što je različito tj drugačije je na neki način još uvijek "neprihvatljivo" a baš u tim različitostima se izgrađuje i, nadopunjujemo, ističemo i izdvajamo ipak nismo tu da budemo isti već da pravimo razliku s onim što volimo, što nam je lijepo. Ne moraš se slagati s nečim ali lijepo oblikovati i reći ako se ima potrebu može se i u tom tonu se blog ističe. Smatram da je pisanje vrsta umjetnosti i kao takvu se poštuje. To nas međusobno obogaćuje i daje kvalitetu. Što nas opisuje baš takve, baš to nešto neki print, pečat osobnosti na taj osebujan način kroz koji progovaraš a blogom se oslikavaš i opisuje te. To je taj.. ne razvikani već tihi stil da si poetično i pričljivo Ti. To mijenja i oblikuje nove se granice pomiče. Nema kod mene hvale već plovim kroz valove male.. ni nikakvih takvih dostizanja već obično u malom mojih napretka i boljih u pisanju kao kreiranju postizanja. To me opisuje u oceanu riječi kroz godine i elemente učenja novih širih vidika, smisla i svojih maštom isplivanih formata bolja iz vremena početaka do danas. Zato volim blog, to je utrka sama sa sobom. To je ploviti kroz vrijeme, bacati se u nepoznato a kretati se novim i drugačijim oblicima pisanja.
Napredak, izgradnja svoj svijet na podlozi svijeta a široka je tu paleta. Ovo su trenuci opuštanja na pragu guštanja. Već ozbiljnog i životnog puno ima zato blog je za relax duše meni odmor i kutak razbibriga. Neki izbor mene u trenutku.. gdje mogu biti što poželim jer pisanje je upravo takvo. I tako kroz lipotu kao zalazak prepuštam se u ovu finu notu, nastavljam ovdje godine stvaranja sve do kada to bude moguće. To je taj mali svijet pun mašte i poneke zbilje ali i svakojake borbe i neke naive, treninga misli i maglu u glavi mi razbistri. Svatko kroz svoj prozor gleda a ovdje putuje moj komadić neba. I eto 5 je već idemo dalje u korak ritma rock'n'roll stvaranja do novih avantura nema odustajanja.
Oznake: #blog avantura
