Ljepota je tu ali i negdje odlepršala
jer rijetko ju viđam malo svrati pa se
opet izgubi. Ona moja je uvijek u meni
i kod mene, ne dam ju nema te cijene.
Volim one zabranjene, lude ali ljepote
su jake i reflektirane u sunčane zrake.
Neka ostanu, ljubav je to, svrate u moje
carstvo ne san, one prave očaraju dan.
Gdje jesam trag stvara u duši i smijehu
ono se izgara iza ugla stoji dok kalorije
svoje ne izgori. Ljepotom oka se isijava
a takva jedino je puna, hrabra, slatka do kraja.
Budi lijep ne iz običaja, već iz veličine, to se
osjeća iz nutrine a dok bliješti neki su tupi
a neki oštri vide a zatvaraju oči, čitaj i pamti
u srcu će stati. Ono što vrijedi ljepotom
svakog djela će sjati. Nastavi u tome, samo
pravi ostaju a trag ne gube već nebo svjetlo
uz nijanse boja ostaje ona unikat ljepota tvoja.
Nikad tuđa već uvijek svoja. Ma koliko netko
me tija promijeniti nikad neće, original sam
u ovoj verziji a tako ostaju iako me razne
struje vuku ali ne dajem da me odvuku.
Ta lipota svojih izvora ostaje u poeziji
nit života postaje. Čuvaj te svoje lipe
note, u njoj mora biti rasplamsane divote.
Ona ja, otkrivena u skrivenim cvjetovima..
moru reflektira a tamo u dubini biva, pusti
da te opija.
Oznake: #iz note nošene ljepoTe
