Na pozornici
|
Tamo sam u kutku dana umorna od sivila a iza paravana. Čekam svoj let u nepoznati mi svijet da oblaci bojaju livadu i na tren stanem na pozornicu. Krećem u svoju ulogu otvorim oči sanjam te, kao cvijeće u noći. Približim se i grlim dok izlaskom tražim nemoj samo da moram da te zaboravim. Zima je to, ogrnula te plaštom zagrijala dok u očima ima sjaja, ka ogledalo beskraja. Nakon svega idemo toplinom ka sunce pod oblake jednostavnom tišinom. Čekaju oni, čekam ja... naći ćemo se negdje u vremenu koraku gdje ima prostora. Letim tamo gdje nema sivila, gdje sam tvoja u rumenilu boja. Oznake: #na pozornici |
Breathe with roses...