Toliko nas more teški dani da
potreba za opuštanjem iz nas
galami. Dođem zbog sebe s
onim tko ispod površine zagrebe.
Svi smo mi tanki, osjetljivi zato
pazi ja pomažem ali ne gazi me
jer granice za sve postoje.
Možemo pozitivom, zezancijom
i smijehom to je ono što me
drži, moj moto, ovu ludu zbilju
treba proći da budemo jači i moćni.
Svega ima, dosta je bilo okrećem
list za lijepo s puno pozitive.
Lome se krila ako loše prihvatim
zato hoću da slobodno letim
vinem se u visine to
nek svatko shvati i dozove mi ime.
Tko imalo me pozna samo šala je gas
i smijeh na sav glas.. Pjesma se ori, pjevat
se voli znati to treba, poneki takt, ton
evo me gore, glasno me tvoj glas dozove.
tako nas znaju, opušteni zajedno traju,
krilo je pravo zagrljeni svaki dan pomalo
srcem kao jedno, zapleteni pogledom i
onom nekom tajnom sjenom vezani
vezom rumenom.
Oznake: #svijetloprema...
