Da si vidio moju dušu
ušao bi kroz vrata jer
vidio bi onaj stari sjaj
mojih očiju koji govori
više od riječi.
Ljepota koja sama govori,
tu se ozdravlja, tu se voli i
liječi.
Znao bi da moje srce
voli oči te, ne zbog boje
tvoje već zato što pažljivo
gledaju me.
Tu srce izgara gdje me
držiš i ne daš jer sam ipak
Ona tvoja, Ona prava...
Očima dozvana mala.
S malo dara, ogledala
tu nalazimo jedan drugoga
spoznaja da sam samo za
te stvorena. Ona tvoja voljena...
Oznake: spoznaja
