Uz prekrasne boje
pustim srce da svoje
govori. Bonaca u meni
a sunce ka moru se zarumeni.
Ima li išta bolje,
sviježe se udiše,
Njemu prepušta
sve to iz velikoga
gušta..
Što tu više treba
govori sve, lipota
pogleda, u moru
beskraja
spoje se i zavole...
eto plave, zlatne ma
one što u meni stoje,
te divne crvene boje.
Moje omiljeno mjesto,
zna se, valovi to govore..
Oznake: smiraj
