05

četvrtak

ožujak

2020

Bijela stranica

Ima jedan prekrasan svijet
iz kojeg je bolje da se ne izlazi
kao dijete se tu jednostavno zagazi.
Zanimljiv je maštovit
nadasve bajkovit.
Lijepo je najviše biti
poput njih zavući se
u svaki njihov stih.
Djeca su izvor, daju puno,
raduju se svemu, vole
beskonačno i nemaju dilemu.

Smijeh je njihov lepršav i prirodan, oboji i najtmurniji dan.
Gledajući i slušajući jednu poučnu pričicu zapitaš se je l' to istina.
Priča jedna curica prijateljima priču i dođe do jedne prazne stranice
na kojoj treba svatko po svom staviti kraj priče jedan je prijatelj rekao
pa bijela je nema kraja a ova prijateljica što je ispričala je rekla zar si ti
kao odrasli koji nemaju mašte. I onda je svatko od njih rekao svoju
stranicu priče i završio tako upotrebljavajući svoju maštu.
Lijepo je i sve ima boju kad maštu upotrijebiš svoju. Volim tu ljepotu gdje sve ima obojenu notu.

Vrati se u dječji svijet tu je svaki tren kao obojeni cvijet u vrtu života.
Odrasli su zaboravili na maštu pa ih djeca podsjete da svijet bez mašte je
kao hrana bez začina. Ostani uvijek kao dijete u duši, to je ljepota i čar maštu
upotrijebi to je životni dar.

"Znate, postoje ljudi koji imaju dušu djeteta, lakoću leptira i miris cvjeta.
Te duše ne mogu biti pogođene ružnoćom nikakvog zla."

Lakoća je biti poput djeteta, ali i ostati kao dijete imati tu neiskvarenost.
Otvorenost i sjaj..

Mašta je zakon, od nje sve počinje, s njom sve možeš, sve se stvara.
Čovjek koji mašta dubinu ispoljava.



Oznake: #bijelastranica

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.