ponedjeljak, 29.02.2016.

inspirirana vremenom ...

nedjelja, 21.02.2016.

Pula - Rovinj - Pazin - Pula

Jeste vidjeli koje putovanje ? A ?
Provele jutro u šetnji po Rovinju.



Dado, bila sam u selutvojemmalom, al ljubavtvoju nisam srela.
Kad je to tako, prenesi joj moje pozdrave.
Sigurno će joj biti jasno gdje sam bila !



Dobro, popila se fina kavica u kavani na obali, pojeo se mali tostić, kupile se čizmice ...



Ove bordo su moje. Oduvijek sam si htjela takve čizmice. Krasne su. Mekane i udobne.
Osim toga, na deeeeebelom sniženju ! Što me posebno obradovalo.
Ove druge, šarene je kupila prijateljica, al samo zato što mojeg broja nije bilo.



Pa smo onda još malo šetale.



Vrijeme je bilo prekrasno toplo. Nije ni jakna trebala. Meni barem.



Pa kad smo ubile malo vremena, krenule smo put Pazina.
To je savladavanje novih puteva i iskušavanje granica snalažljivosti !

Cesta vodi prema Rovinjskom selu, al ja nisam skretala, neg sam fino pratila put prema Rijeci,



pa skroz raaaaaaavno prema Kanfanaru do Žminja. Skužila sam da su sve ceste skroz ravne. Nemam pojma zašto pravim problem oko odlaska negdje, kad se ionako vozi samo ravno !? I znakovi lijepo pokazuju kud se treba ići !



Durice, evo kružnog toka i čelične masline o kojoj si mi pričala.
Prekrasna je !
Na žalost, moja kopilotica nije imala ni smisla ni želju da slikovno poprati ovu rutu.
Mislim, kakve su ovo znamenitosti ???











I tu moja priča sa fotkama završava. Što je šteta jer je bilo predivnih igara oblaka i sunca i zraka sunca koje su probijale kroz oblake na neobičan način.
Možete mi jedino vjerovati na riječ da smo sretno stigle do Pazina, i to samo zato jer sam na raskršću kod Žminja skrenula lijevo.
Ipak se (s)kreće.
Naime, tamo živi moja rođo.
Koja ima jednu zanimljivu prostoriju.



Za natrag je bilo lako.
Znate već ... samo ravno ...

subota, 20.02.2016.

torta od sira i višanja

No, da odmah kažem, iako je slična torta izašla na lchf grupi na facebooku, nisam NAMJERNO niti pročitala recept, da se ne desi da me netko ponovno proziva.
O pogrdnim imenima neću ni govoriti.
Niti shvaćam niti ću ikada shvatiti takvu komunikaciju.
Prije sam tamo zbilja nalazila pravi poticaj, a sad me nije volja kliknuti na išta njihovo.

Dakle, za ovaj moj pokušaj zaslužna je isključivo naša Gurmanka, a ja sam naumila baš danas je raditi iako nisam imala dovoljno namirnica, pa će možda faliti file. Još ne znam jer se sad peče.

Za tijesto sam koristila:
- 125 gr maslaca
- 3 jaja
- 4 pune žlice pravog kokosovog brašna
- sladila po želji

Pa kad umutite sve ove sastojke,



utisnite ga prstima u kalup.



Stavite peći.

Na pečeno tijesti rasporediti filu od:

- 400 gr abc sira
- 1,5 dl slatkog vrhnja
- 2 jaja
- sladila po želji

Smjesa je tekuća. Uliti je na pečeno tijesto i s njom u pećnicu.
Ispeći.



Na pečenu filu rasporediti višnje



u koje smo dodali želatinu i sladilo.
Preliti po pečenom kolaču.



Ostaviti da se dobro ohladi.
Imala sam pravo. Kreme od sira je definitivno malo, ali tijesto je dobro i mekano, a višnje su bez greške.
Svejedno, kolač je fin i već ga pola fali.
Dok me nije bilo netko je rovario po tanjuru, ali se nije odao ...



Da, i Bambo je sveprisutan ...

četvrtak, 18.02.2016.

škatula za šolde

Škatulica kupljena u nekakvoj trgovini. Obična, bijela, na poklopcu fotkica nekog grada.
Najprije poskidati metalne dijelove.
Pa onda .... sve obojati u bijelo.



Nakon toga, šablonom i modelir pastom "oslikati" cijelu kutijicu.



Poklopac ostaviti bijeli, a kutiju obojati u bež.



Dok se boja suši, na ovalnu pločicu nalijepiti romantični motiv ruže.



Sličicu obraditi s dvokomponentnim lakom za raspucavanje.
Naravno da mi to nije uspjelo, da se ništa nije raspucalo i da to nikada neću znati napraviti, ali svejedno, pločica je dobila glazuru kao da je pod staklom, pa je i to neki efekt.



Pištoljem za vruće ljepljenje nalijepiti s donje strane čipkicu,



a onda sve zajedno zalijepiti na poklopac.



Kad se boja na kutiji osušila, lagano, šmirglom postrugati da se dobije bijeli otisak cvjetića,



a oko ruba zalijepiti čipkicu kakva je i na poklopcu.



Na unutarnju stranu poklopca nalijepiti salvetu s istim motivom.



Eto, slobodno je možete napuniti novčićima i pokloniti na vjenčanju.

subota, 13.02.2016.

nagrada: izlet u Vrsar

Ma ne može mojoj Meli netko razbiti auto, a da ja to ne pokušam popraviti !
Pa sam tako cijelu noć razmišljala, razmišljala i razmišljala, onako, kao profesor Baltazar, i dosjetila se ! Moram barem biti moralna podrška.
Ujutro, tek što je sunce izašlo, uputih se put Poreča.
Sad već znamo da je to pis of kejk. For mi.
Ovaj put sam je htjela iznenaditi i doći joj pred kuću, ali nisam bila sigurna hoću li u labirintu uličica, lijevo - desno, desno - lijevo, još malo ravno, pa natrag, uspjeti iz prve pogoditi.
I nisam, naravno, pa sam desetak minuta zujala u krug dok nisam skužila.
Al eto, sad znam za drugi put. Divim se sama sebi kako napredujem.
U svakom smislu.
( Mela, sad jedem čokolatine iz one tvoje bonbonjere za koju sam ti rekla da mi je ne daš ! Dobro znaš da nisam karakter ! )
No dobro. Sjele mi, pijuckamo kavu, kad Mela izjavi da nije ništa jela i da je gladna.
Nisam ni ja jela, prosvjedujem.
Hoćeš tripice ?
Hoću !
I podgrije Melica nama tripice, napucamo se baš onako, radnički.
Ajmo van, kaže ona i ja se složim.
Krasan sunčani dan.
Mela veli, moraš ući s moje strane i prebaciti se na drugi sic.
Ok, zadignem suknju, dignem jednu pa drugu nogu i nekako se iskobeljam na sjedalo suvozača. Odemo u Lidl po tajice. Parkiramo se na parkingu i ja otvorim vrata auta ( ona koja se ne mogu otvoriti ), vrata dreknu krrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, al se otvore bez problema. Mela se hvata za glavu ! Al se vrata i zatvore se bez problema. Osim onog krrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.
Vidi draga, popravila sam ti vrata. Sad ih možeš otvoriti i zatvoriti !
Ajme, pa kako si to uspjela ??? pita Mela, a eto, majstor sam, kažem ja.
Za nagradu te vodim u Vrsar na šetnju uz more !
Super !







Srele smo i odbačenu



zagriženu jabuku usred parka !



Nakon predugačke šetnje od cca 20-tak minuta, uspuhane i umorne, pozdravile smo novog prijetelja



i otišle na kavu kod Bellarta.
Ako niste znali, Istrijani su pravi đentlmeni, pa smo, osim kave, dobile svaka svoj poklon. Njegovih ruku djelo. Hvala !



Eto, to bi bilo to. Blog njuz, spasio si se. Ne moraš Meli popravljati auto.

petak, 12.02.2016.

star wars

četvrtak, 11.02.2016.

uzajamno obožavanje

ponedjeljak, 08.02.2016.

pomicanje granica ( onih u glavi )

- Stari, kako da dođem do Kopra ?
- Kako to misliš, kako ? Pa to bar nije problem.
- Meni je sve dalje od Poreča ( hehehehe, pomičem granice ) problem.
- Što ćeš u Kopru ?
- Hoću s prijateljicom u šoping. Bila je neki dan i kaže da nema pojma kako doći tamo, a ja sam rekla da ako je spremna na avanturu, da sam ja spremna voziti, pa, negdje ćemo stići ...
- Ajde, ako hoćeš, idemo se za vikend provozati, pa idemo do Kopra.
- Može !

I tako, krenusmo mi. Tata, mama i ja. U šoping. Volim s njima ići u šoping jer onda ništa ne potrošim, a imam sve što sam htjela.

Dakle, čini mi se da zbilja nije problem tamo stići. Samo ravno, bez nekakvih vijuganja i skretanja. S glavne ceste skreneš ravno u centar.



Centar nije velik, zapravo sasvim dovoljan da ne padneš s nogu i da ti ne dosadi švrljati po njemu prije nego pogledaš sve što želiš.
Na moje veselje, većina stvari koje sam probala su mi bile velike, što se do sada nije nikada događalo. Nije da mi to nije bilo drago, ali ipak, haljinica i crvena kožna jakna kakvu sam oduvijek htjela bile bi mi taman da nisam izgubila kilice ...
No dobro, ne može čovjek imati baš sve što si želi.
A onda otkriće, dućan Desigual, veliki popusti i hrpa prelijepih haljinica !
Pale su tri, baš onako, po mom guštu.

Onda je tati dosadilo čekati, pa smo mu se smilovale.
Mislila sam da će i natrag biti isto tako jednostavno, ali neeeeee, prevarila sam se, pa je tako putokaz za doma ostao ... tamo negdje ...



Tata je odlučio da mi pokaže teži put, pa smo tako krenuli za Portorož,



i Izolu, a onda nekakvim putešestvijama,



po bijeloj cesti, preko Buja,



došli do Grožnjana.





Pa put Vižinade i Višnjana, za Poreč.
E, tu sam već bila na svom terenu.
Ili, bolje rečeno, Melinom terenu.
Da sve sad ne bude jednostavno, iz Poreča smo preko Vrsara došli doma.
Tamo oko Bala sam odahnula. Napokon poznati teren !

Dakle, što sam htjela reći ?
Htjela sam reći da doći u Kopar i nije neka fora, ali vratiti se doma ne znam.

subota, 06.02.2016.

vjetar u mojoj kosi

ponedjeljak, 01.02.2016.

keksići s čokoladom

Samo nek se zna: ovo je moja izmišljotina i bolja je od svega slatkoga što sam do sada radila !

Smućkala sam tri jaja i 125 grama maslaca.
Onda sam onako odokativno dodavala mljevenih oraha, kokosa, kokosovog brašna, žlicu psyllium ljuskica i grubo narezanih indijskih oraščića, sladila po želji.
Dok nisam dobila smjesu koju sam mogla žličicama oblokovati i staviti na pleh.



Onda sam to fino ispekla, pa sve stavila na jedan tanjur ( možda su mogli biti malo manje pečeni, ali sam se zapričala na mob ... ),



pa ih umrljala čokoladom.



Naravno, koristila sam 72 % tamnu čokoladu, a kako nisam imala više maslaca za glazuru, čokoladu sam otopila u maslinovom ulju.
Ma, prefino ! Pre - fi - no !



Osim toga, sutra za marendu imam i ovo:



A kako je svega previše, sutra s kolegama dijelim klopicu !