Jeste vidjeli koje putovanje ? A ?
Provele jutro u šetnji po Rovinju.
Dado, bila sam u selutvojemmalom, al ljubavtvoju nisam srela.
Kad je to tako, prenesi joj moje pozdrave.
Sigurno će joj biti jasno gdje sam bila !
Dobro, popila se fina kavica u kavani na obali, pojeo se mali tostić, kupile se čizmice ...
Ove bordo su moje. Oduvijek sam si htjela takve čizmice. Krasne su. Mekane i udobne.
Osim toga, na deeeeebelom sniženju ! Što me posebno obradovalo.
Ove druge, šarene je kupila prijateljica, al samo zato što mojeg broja nije bilo.
Pa smo onda još malo šetale.
Vrijeme je bilo prekrasno toplo. Nije ni jakna trebala. Meni barem.
Pa kad smo ubile malo vremena, krenule smo put Pazina.
To je savladavanje novih puteva i iskušavanje granica snalažljivosti !
Cesta vodi prema Rovinjskom selu, al ja nisam skretala, neg sam fino pratila put prema Rijeci,
pa skroz raaaaaaavno prema Kanfanaru do Žminja. Skužila sam da su sve ceste skroz ravne. Nemam pojma zašto pravim problem oko odlaska negdje, kad se ionako vozi samo ravno !? I znakovi lijepo pokazuju kud se treba ići !
Durice, evo kružnog toka i čelične masline o kojoj si mi pričala.
Prekrasna je !
Na žalost, moja kopilotica nije imala ni smisla ni želju da slikovno poprati ovu rutu.
Mislim, kakve su ovo znamenitosti ???
I tu moja priča sa fotkama završava. Što je šteta jer je bilo predivnih igara oblaka i sunca i zraka sunca koje su probijale kroz oblake na neobičan način.
Možete mi jedino vjerovati na riječ da smo sretno stigle do Pazina, i to samo zato jer sam na raskršću kod Žminja skrenula lijevo.
Ipak se (s)kreće.
Naime, tamo živi moja rođo.
Koja ima jednu zanimljivu prostoriju.
Za natrag je bilo lako.
Znate već ... samo ravno ...