Ma ne može mojoj Meli netko razbiti auto, a da ja to ne pokušam popraviti !
Pa sam tako cijelu noć razmišljala, razmišljala i razmišljala, onako, kao profesor Baltazar, i dosjetila se ! Moram barem biti moralna podrška.
Ujutro, tek što je sunce izašlo, uputih se put Poreča.
Sad već znamo da je to pis of kejk. For mi.
Ovaj put sam je htjela iznenaditi i doći joj pred kuću, ali nisam bila sigurna hoću li u labirintu uličica, lijevo - desno, desno - lijevo, još malo ravno, pa natrag, uspjeti iz prve pogoditi.
I nisam, naravno, pa sam desetak minuta zujala u krug dok nisam skužila.
Al eto, sad znam za drugi put. Divim se sama sebi kako napredujem.
U svakom smislu.
( Mela, sad jedem čokolatine iz one tvoje bonbonjere za koju sam ti rekla da mi je ne daš ! Dobro znaš da nisam karakter ! )
No dobro. Sjele mi, pijuckamo kavu, kad Mela izjavi da nije ništa jela i da je gladna.
Nisam ni ja jela, prosvjedujem.
Hoćeš tripice ?
Hoću !
I podgrije Melica nama tripice, napucamo se baš onako, radnički.
Ajmo van, kaže ona i ja se složim.
Krasan sunčani dan.
Mela veli, moraš ući s moje strane i prebaciti se na drugi sic.
Ok, zadignem suknju, dignem jednu pa drugu nogu i nekako se iskobeljam na sjedalo suvozača. Odemo u Lidl po tajice. Parkiramo se na parkingu i ja otvorim vrata auta ( ona koja se ne mogu otvoriti ), vrata dreknu krrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, al se otvore bez problema. Mela se hvata za glavu ! Al se vrata i zatvore se bez problema. Osim onog krrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr.
Vidi draga, popravila sam ti vrata. Sad ih možeš otvoriti i zatvoriti !
Ajme, pa kako si to uspjela ??? pita Mela, a eto, majstor sam, kažem ja.
Za nagradu te vodim u Vrsar na šetnju uz more !
Super !