nedjelja, 20.10.2019.

Jezero Modrac pored Tuzle

Putovanje se bliži kraju.
Ovo je bio tek mali izlet i odličan ručak.
Begova čorba i teleća jetrica sa žara.





















Već sam se zaželjela svog doma, a bogme sam se i umorila. Izvozala sam Tuzlu uzduž i poprijeko, pa do Sarajeva i natrag. Imam još koji dan za odmor, a onda opet u svakodnevnicu, što isto nije loše.

Tuzlo, do sljedećeg viđenja ...

subota, 19.10.2019.

Sarajevo

srijeda, 16.10.2019.

Etno selo - Stanišići

utorak, 15.10.2019.

Tuzla - grad na zrnu soli

Ne znam ni od kud da krenem s pričom. Doživljaj je nesvakidašnji, za mene sasvim neobičan, frendli i tako nekako umirujući. Grad je pun parkova i zelenila s tri slana jezera usred grada.











Ovo je bilo tek prvog dana, prva setnja, pa nema previše detalja,



ali pravu bosansku kavu nisam mogla odbiti,



kavu koju je začinio ulični svirač.















A onda, navečer, kad se svi skupimo, ekipa u rasponu godina od 30 do 50, rasporedimo po stolu klopicu ( ne možeš biti u Bosni i izbjeći ćevape, bureke i pite ),





pa do gluho doba noći igramo društvene igrice i smijemo se do suza, a ja ... a pobogu, uživam u tom temperamentu i vrlo maštovitim psovkama koje upućuju jedni drugima ... sve bez ljutnje.



Eto, za sada samo zrnce doživljaja.
Idem smazati neku od pita ...

subota, 12.10.2019.

Vinkovci

Divan dan proveden među prijateljima i mačkama, kojih kod mog Doka ima barem dvadeset.













I ... poruka dana ...

petak, 11.10.2019.

Osijek

Kratka šetnja Osijekom i prizor s prve fotografije koji mi je, definitivno, popravio dan.

četvrtak, 10.10.2019.

2:09

Bilo je točno toliko sati kad sam sinoć, skoro već kod Siska, odlučila u busu pisati post.



Pratila sam usporedo i GPS i zapisivala svako mjesto kroz koje smo prošli. Nehotice, samo jednim klikom, obrisala sam sve i izgubila volju za ponavljanjem. Sjećam se samo da sam žvakala sendvič sa kulenovom sekom, upravo kad smo se vozili kroz Petrinju i upravo kad sam ugledala osvijetljenu tvornicu Gavrilović.
Uspjela sam ostati budna cijelu noć, do pred dolazak na odredište. Zaspala sam pol ure prije Vinkovaca u koje sam stigla u 6:10.



Na kolodvoru me dočekao moj dragi prijatelj i nezamjenjivi liječnik.
O njegovoj ulozi u mom životu sada ne bih pričala, ali kada kažem da je učinio ono što nitko drugi nije niti znao niti mogao, ne pretjerujem.
Kvalitetu svog života i života moga sina, dugujem tom čovjeku.
Osim njega, u Vinkovcima imam i dragu prijateljicu, bivšu blogericu, s kojom sam u kontaktu desetak godina. Ona me, zapravo, povezala s njim.
Njih dvoje su bezbroj puta bili kod mene u Puli, a meni je ovo prvi put da dolazim u Vinkovce, samo iz želje da ih vidim, ali i na proputovanju za Bosnu.
Danas je ovdje bio kišni dan. Kiša nas je pratila i na putu do Vukovara





i Ovčare.
Dan za suze, rekla bih ...