Marketing
2:09
Bilo je točno toliko sati kad sam sinoć, skoro već kod Siska, odlučila u busu pisati post.
Pratila sam usporedo i GPS i zapisivala svako mjesto kroz koje smo prošli. Nehotice, samo jednim klikom, obrisala sam sve i izgubila volju za ponavljanjem. Sjećam se samo da sam žvakala sendvič sa kulenovom sekom, upravo kad smo se vozili kroz Petrinju i upravo kad sam ugledala osvijetljenu tvornicu Gavrilović.
Uspjela sam ostati budna cijelu noć, do pred dolazak na odredište. Zaspala sam pol ure prije Vinkovaca u koje sam stigla u 6:10.
Na kolodvoru me dočekao moj dragi prijatelj i nezamjenjivi liječnik.
O njegovoj ulozi u mom životu sada ne bih pričala, ali kada kažem da je učinio ono što nitko drugi nije niti znao niti mogao, ne pretjerujem.
Kvalitetu svog života i života moga sina, dugujem tom čovjeku.
Osim njega, u Vinkovcima imam i dragu prijateljicu, bivšu blogericu, s kojom sam u kontaktu desetak godina. Ona me, zapravo, povezala s njim.
Njih dvoje su bezbroj puta bili kod mene u Puli, a meni je ovo prvi put da dolazim u Vinkovce, samo iz želje da ih vidim, ali i na proputovanju za Bosnu.
Danas je ovdje bio kišni dan. Kiša nas je pratila i na putu do Vukovara
i Ovčare.
Dan za suze, rekla bih ...
Post je objavljen 10.10.2019. u 20:56 sati.