sretno srce vuka
27.01.2010., srijeda
Posljednje iskušenje
Kad' znamDa je to Posljednje iskušnje Majka otac dijete Mrak na ulicama Hladne zore Okrugao mjesec zimske noći Sjedim negdje u sazvježđu Kažu mlijećni put No to je srijelac Sjedam u stolicu Prozirnog staklenog sjaja Naslanjam glavu Osjećam elektrode Doiruju r kompleks Iskljućuju ga Kino matrix I gledam ovaj posljednji film Utjelovljenje boga,krist, avatar Nikad pomaznik Krivi prijevodi Kao oznake u labirintu Iz kojeg nema izlaza Projeciram nebo vlastitih očiju Komete luduju Zvjezde svjetlucaju Val svjetlosti ide prema meni Nepoznati su mi osjećaji Bilo kakve bojazni Samo toplina Opuštenost, mir Mješaju se boje Kad pomislim, nebo je naračasto Ono takvo postane Sjediš kraj mene Ili sjedim sam kraj sebe Lomi se daljina Na horizontu lebde latice šarenog cvijeća Ili su to ptice Čekaj da pogledam bolje Latice se stapaju Lete poput ptica Kao svjetlos sa krilima Faseta unutarnjeg poimanja U tebi vidim svoj odraz A ti si postala ja Jeli to jednota iz prića i legendi Počinje film Ekran duginih boja Prelijevaju se Vrtlože Isprepliću Spajaju i razdvajaju Film bez početka Igra koja nema kraja Tu sam kraj tebe Eoni prolaze sjećanjem Susretali smo se pa odlazili Onda si me čuvala kao majka Trćali i preskakivali planinske brzake Držeći se za ruke Dok su naše noge Milovane poljskim cvjetovima Nosile nas prema vratima svijetova Ti si krenula lijevo A ja desno Bio sam ti otac u jednoj prići Pa smo opet djeca Razigrana Igrajući školice Zagrljeni na obali rijeke Ispruženi u pijesku Dok nam more oplahuje stopala Na zalasku sunca I bio sam ti sestra A ti meni brat Bezbrojne priće Smjeh iz srca Radosna lica U plesu kreacije Krećemo se kroz matricu Oslobođeni želja Samo radost Neprekinute niti Negdje iz dubine Ti si svjetlo I ja sam u njemu Utvojim rukama nastaju svijetovi Malo odmora Pa opet iz početka Nova rođenja Nove priće, A poljupci O njima drugi put ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
15.01.2010., petak
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
kad čovjek svoje srce nosi na rukamakao dar i poklanja ga cijelom svijetu ne pitajući se da li će boljeti živjeli smo neznajući za drugo dajući sebe životu posvećeni danu radosti i nestajanja sagorjeli u mislima htijenja u nama neizrecivi smisao samo smo voljeli noseći svjetlo cijelom svijetu nije bilo važno kad je naše srce kucalo luđački do bola sretno i prepuno čežnje trćeći ulicama zanosa glasno izvikikujući ime onog, koga smo voljeli zar je bilo bitnije i važnije bilo što od života jedra smo dizali kad su ih drugi spuštali da oluja nas ponese, i najviši valovi mora i oštre hridi između kojih smo vješto plovili i kralj i ciganin, stranac i netko nam' drag, sam kraj ničega bio je dio naše duše na putu ljubav je to što nas krasi od prvog do zadnjeg časa od tmine do posljedje stvorene zvijezde kad pođem u noć tu smo, negdje tu, u nekom svijetu gdje samo ljubav ima ime možda sam daleko od poćetka i kako da počne poćetak kad sam te sreo u snu a ti si prošetala prepoznao sam obrise tvog svjetla i boje svijetova koji se rađaju zvjezde su već bile na nebu neznajući koliko je nebo visoko a to nebo i ta zemlja i te zvijezde u mom su srcu zajedno s tobom ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
13.01.2010., srijeda
Jednog ljeta u Poljskoj
evo legendarne poljske, govori o mom prijatelju na maturalnom putovanju u pragu, koji je na istom takvom putovanju sreo curu iz Poljske ..........rekli su da je atmosfera kako da sam bio tamo ........ pisao sam u jednoj noći, na trešnjevci, kad više nije bilo ništa za piti, za pušiti a zadnje opuške sam gasio na lijevoj šaci, isto tako zaljubljen u iluziju koja je negdje nestala iz mog života, takav je život onda bio, dok je zagreb bio normalan, a vozili smo se na puferima tramvaja, u sendviću ili na zadnjim kolima, i dok je milicija trćala na semaforu da nas skine mi smo iskakli i trčali u drugom smjeru, pa opet se zaletavali i skakali između dvoje kola vozeći se dalje do nekog odredišta, prošli monoge racije, milicija nas legtimirala zbog duge kosi kasno u noći kad smo bili na ulicama, i u jednoj raciji na trgaću kad su utrpali mog prijatelja u maricu, on je kroz odškrinuti prozor gurnuo singlicu ***** Indexi-Da sam ja netko, sa sjajnim tekstom Maje Perfiljeve ..., šetnje Ilicom,, kada sam došao u Zagreb, djevojčica imenom Karmen, imala je jednog psa kojeg je šetala predvećer, preko puta Zagrebačke pivovar, sukobi sa škvadrom iz kvarta, ipka bez tućnjave, spasila me od batina njezina starija sestra, najviše sam boravio na Trešnji, kod kina Triglav, koje više ne postoji i okolnim birtijama, držeći se sa legedama ondašnje Trešnjevke , Cigom etc(njega sam jedino zapamtio), kao i priću mog prijatelja iz ove pjesme, kada mu je buraz mnamjestio jednu kurvu, ma što to značilo da mu skine nevinost ... Ujević, Arsen i još neki, uz rock bendove su bili osnovna hrana odrastanja, jethro tull, aqualung i mogao bih pisati sjećanja ... a suze prošlosti klize, stretan što sam bio dio neznam ni sam čega ... ps. zelenog i malo žutog je boja kaputa od Karmen Jednog ljeta u Poljskoj Zelenog i malo žutog u gibu ulice Lavež ne dokazane pasje njuške I koraci koji gaze po stopama Otkrivanje nepoznatih stvari U ritmu Little Green Apples Upitni pogled u prijatnom nijansiranju a kotači se okreću Kao što ponekad vjetar puše Nešto mraka ,jedan zeleni list I koraci iz samog sna Možda je i bilo tiho, vrijeme prolazi Godine su na početku Priča o jednoj crkvi, o danu koji nije jedini, o noći Sinoć dok sam koraćao Htjeli su mi prodati zalto No idem dalje, ulicom** na čijem kraju zalazi sunce Sutra ću napisati Jednog jutra u Poljskoj Suze su klizile niz prašnjavo staklo Vlak je odlazio sa njom Oči su tvoje bile vrelo I na prvom uglu prije kraja Peron je ostao sam Sa dva nezapisana imena I jednim velikom licitarskim srcem Što leži među knjigama A vocal*** od od pet octava Sa ubrzanim otkucajima sata Vrati sve to Nešto vizuelnih slika Nespojenih Zaokruženih titrajem misli Noć,ulice se njišu A stolovi skrivaju put, poželjnih bedara Geg u valceru i crvenom svjetlu Plava se kosa razlila u tami Rođenje željne misli Tražeći toplinu postelje Noć bez dana, bez sna kratka I eto proljetna noć je pala Dan sneno odlazi od noći i budi Uprti pogled u stakla kroz koja se provlaći život Prašina je progutala kapi,drhtaje Val gonjen vjetrom,gori hrid,ljubeči,oplakujući, udarajući Sjećanja se bliže tebi Dok jutrom ustaješ napadnut neprolaznošću Dišeš i kašlješ Pred vjetrom je poleglo žito Ravnice što poniru na horizontu U crvenim vremenima ostala su razbacana tijela I danas kosti hrane zemlju Dok u kasne sate tumaraš ulicom Od ruba do zida misleći da si pod nebom sam Smiren pijanstvom Vlakovi jure tek stvorenim ravnicama I opet spoznaje postaju sve tamnije Neprozirnost magle guši Osjećajući svjetla u daljini Rani zov na povratku južnih ptica Idući kroz aleju ratnika Lica umorna od ležanja I prerano ostarjela bedra Sve vodi u tamu neispavane ravnice Koračajući prema ženi s kojom bi htio leći Strah navire pod suncem A zrake prodiru u izborano bijelilo glave Čini se da si živ dok oblaci Istog dana mijenjaju svoju boju Igrajući se vatrom Život se gasi Želja za Parizom ostaje On je tu Iza dva tri brda i koje ravnic Praški peron ostao je pust Zaboravivši sve koji su prošli njime Trgovi koje nepamtiš Sjećaju se mnogih kao ti Plava kosa Prijatni događaji Oči očarane Omamljen pogled Crven bez sna U noćima U danima Na poljani kamen Na kamenu ptica, gladna ptica More se podiže Stijene oplakuje voda Sa danom bijelina hridi odbija svjetlost Već dugo nisi pisao A ni iz Poljske ne dolaze pisma Ostala su iskrivljena lica na papiru Romance I ponešto ubrzane klasike Ti nestaješ i vraćaš se Dani prolaze kraj tebe sve brže *http://www.youtube.com/watch?v=h8ELgiQ9dTw **Ilica ***http://hr.netlog.com/go/out/url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLw8-VPptiLc ****http://www.youtube.com/watch?v=Lw8-VPptiLc ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
09.01.2010., subota
Imam prijatelja električara
Imam prijatelja električaraOn se bavi prebacivanjem vreća Stojimo tako u birtiji Oko nas budale i šminkeria A ti se razlikueš od drugih Na nogama su ti radničke cipela Umrijet ćeš otećene jetre Napuhnit s velikim podočnjacima Nećeš biti ni malo lijep mrtvac Umrijet ćeš , možda U radničkim cipelama Pričaš mi da odlaziš od žene Iako ona odlazi od tebe Da je drugo dijete već na putu I nemožeš u drugu zemlju U meni nema sažaljenja Ispijamo još po jednu I svaki odlazi svojim putem Nemamo više vremena jedan za drugog Ti se razlikuješ od drugih Jer ovaj svijet mjeriš U radničkim cipelama I ako si trenutno bez posla I neradi ti se ništa Koraćaš u radničkim cipelama I po tome se razlikuješ od mene I po tome se razlikujem od tebe I stari moj Zbog svega što nije izrećeno Te volim Imam prijatelja On se bavi prebacivanjem vreća I svijet mjeri u radničkim cipelama ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
San bez snova
Kraj nas su ležali papiriI razbacani svijetovi lebdjeli oko naših glava Iz nas su ostajale noć Prepune mučnine i zla Doveli smo bagere I s njima prekopali prošle dane U krčmama su pjevale ptice A sa naših stolova krčmila se prošlost Nismo palakali i nismo jecali Nismo davali povoda za 'mrijeti A toliko smo željno umirali I glasno se smijali Poljupci su odzvanjali Iz tek iskopanih raka Dok su noževi parali naše grudi Na dlanovima Nosili smo tek obojena srca Za nama su plakali Majke,žene,ljubavnici Ostarjeli očevi A smijh je odzvanjao U bešćutnim noćima Sna bez snova ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
