sretno srce vuka
13.01.2010., srijeda
Jednog ljeta u Poljskoj
![]() rekli su da je atmosfera kako da sam bio tamo ........ pisao sam u jednoj noći, na trešnjevci, kad više nije bilo ništa za piti, za pušiti a zadnje opuške sam gasio na lijevoj šaci, isto tako zaljubljen u iluziju koja je negdje nestala iz mog života, takav je život onda bio, dok je zagreb bio normalan, a vozili smo se na puferima tramvaja, u sendviću ili na zadnjim kolima, i dok je milicija trćala na semaforu da nas skine mi smo iskakli i trčali u drugom smjeru, pa opet se zaletavali i skakali između dvoje kola vozeći se dalje do nekog odredišta, prošli monoge racije, milicija nas legtimirala zbog duge kosi kasno u noći kad smo bili na ulicama, i u jednoj raciji na trgaću kad su utrpali mog prijatelja u maricu, on je kroz odškrinuti prozor gurnuo singlicu ***** Indexi-Da sam ja netko, sa sjajnim tekstom Maje Perfiljeve ..., šetnje Ilicom,, kada sam došao u Zagreb, djevojčica imenom Karmen, imala je jednog psa kojeg je šetala predvećer, preko puta Zagrebačke pivovar, sukobi sa škvadrom iz kvarta, ipka bez tućnjave, spasila me od batina njezina starija sestra, najviše sam boravio na Trešnji, kod kina Triglav, koje više ne postoji i okolnim birtijama, držeći se sa legedama ondašnje Trešnjevke , Cigom etc(njega sam jedino zapamtio), kao i priću mog prijatelja iz ove pjesme, kada mu je buraz mnamjestio jednu kurvu, ma što to značilo da mu skine nevinost ... Ujević, Arsen i još neki, uz rock bendove su bili osnovna hrana odrastanja, jethro tull, aqualung i mogao bih pisati sjećanja ... a suze prošlosti klize, stretan što sam bio dio neznam ni sam čega ... ps. zelenog i malo žutog je boja kaputa od Karmen Jednog ljeta u Poljskoj Zelenog i malo žutog u gibu ulice Lavež ne dokazane pasje njuške I koraci koji gaze po stopama Otkrivanje nepoznatih stvari U ritmu Little Green Apples Upitni pogled u prijatnom nijansiranju a kotači se okreću Kao što ponekad vjetar puše Nešto mraka ,jedan zeleni list I koraci iz samog sna Možda je i bilo tiho, vrijeme prolazi Godine su na početku Priča o jednoj crkvi, o danu koji nije jedini, o noći Sinoć dok sam koraćao Htjeli su mi prodati zalto No idem dalje, ulicom** na čijem kraju zalazi sunce Sutra ću napisati Jednog jutra u Poljskoj Suze su klizile niz prašnjavo staklo Vlak je odlazio sa njom Oči su tvoje bile vrelo I na prvom uglu prije kraja Peron je ostao sam Sa dva nezapisana imena I jednim velikom licitarskim srcem Što leži među knjigama A vocal*** od od pet octava Sa ubrzanim otkucajima sata Vrati sve to Nešto vizuelnih slika Nespojenih Zaokruženih titrajem misli Noć,ulice se njišu A stolovi skrivaju put, poželjnih bedara Geg u valceru i crvenom svjetlu Plava se kosa razlila u tami Rođenje željne misli Tražeći toplinu postelje Noć bez dana, bez sna kratka I eto proljetna noć je pala Dan sneno odlazi od noći i budi Uprti pogled u stakla kroz koja se provlaći život Prašina je progutala kapi,drhtaje Val gonjen vjetrom,gori hrid,ljubeči,oplakujući, udarajući Sjećanja se bliže tebi Dok jutrom ustaješ napadnut neprolaznošću Dišeš i kašlješ Pred vjetrom je poleglo žito Ravnice što poniru na horizontu U crvenim vremenima ostala su razbacana tijela I danas kosti hrane zemlju Dok u kasne sate tumaraš ulicom Od ruba do zida misleći da si pod nebom sam Smiren pijanstvom Vlakovi jure tek stvorenim ravnicama I opet spoznaje postaju sve tamnije Neprozirnost magle guši Osjećajući svjetla u daljini Rani zov na povratku južnih ptica Idući kroz aleju ratnika Lica umorna od ležanja I prerano ostarjela bedra Sve vodi u tamu neispavane ravnice Koračajući prema ženi s kojom bi htio leći Strah navire pod suncem A zrake prodiru u izborano bijelilo glave Čini se da si živ dok oblaci Istog dana mijenjaju svoju boju Igrajući se vatrom Život se gasi Želja za Parizom ostaje On je tu Iza dva tri brda i koje ravnic Praški peron ostao je pust Zaboravivši sve koji su prošli njime Trgovi koje nepamtiš Sjećaju se mnogih kao ti Plava kosa Prijatni događaji Oči očarane Omamljen pogled Crven bez sna U noćima U danima Na poljani kamen Na kamenu ptica, gladna ptica More se podiže Stijene oplakuje voda Sa danom bijelina hridi odbija svjetlost Već dugo nisi pisao A ni iz Poljske ne dolaze pisma Ostala su iskrivljena lica na papiru Romance I ponešto ubrzane klasike Ti nestaješ i vraćaš se Dani prolaze kraj tebe sve brže *http://www.youtube.com/watch?v=h8ELgiQ9dTw **Ilica ***http://hr.netlog.com/go/out/url=http%3A%2F%2Fwww.youtube.com%2Fwatch%3Fv%3DLw8-VPptiLc ****http://www.youtube.com/watch?v=Lw8-VPptiLc ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |