sretno srce vuka
15.01.2010., petak
Kad čovjek svoje srce nosi na rukama
kad čovjek svoje srce nosi na rukamakao dar i poklanja ga cijelom svijetu ne pitajući se da li će boljeti živjeli smo neznajući za drugo dajući sebe životu posvećeni danu radosti i nestajanja sagorjeli u mislima htijenja u nama neizrecivi smisao samo smo voljeli noseći svjetlo cijelom svijetu nije bilo važno kad je naše srce kucalo luđački do bola sretno i prepuno čežnje trćeći ulicama zanosa glasno izvikikujući ime onog, koga smo voljeli zar je bilo bitnije i važnije bilo što od života jedra smo dizali kad su ih drugi spuštali da oluja nas ponese, i najviši valovi mora i oštre hridi između kojih smo vješto plovili i kralj i ciganin, stranac i netko nam' drag, sam kraj ničega bio je dio naše duše na putu ljubav je to što nas krasi od prvog do zadnjeg časa od tmine do posljedje stvorene zvijezde kad pođem u noć tu smo, negdje tu, u nekom svijetu gdje samo ljubav ima ime možda sam daleko od poćetka i kako da počne poćetak kad sam te sreo u snu a ti si prošetala prepoznao sam obrise tvog svjetla i boje svijetova koji se rađaju zvjezde su već bile na nebu neznajući koliko je nebo visoko a to nebo i ta zemlja i te zvijezde u mom su srcu zajedno s tobom ©miljenko_trnsko2002@yahoo.com |
