srijeda, 30.11.2016.

Nedorečeno srce

(srce uočila Nikolina)

Ponekad je teško odgovoriti nekome na pitanje koliko je 2+2, jer uvijek se pitaš "Zašto me je baš to pitao?" ili "U čemu je kvaka?" ili "Što se krije iza pitanja kojem je odgovor toliko očit?"
Prerastavši dječju naivnost, odgojeni neiskrenim svijetom, sazrjeli smo u sumnjičavu osobu. Kraj toliko teksta između redova, u svakodnevnoj komunikaciji, počinjem se pitati, zašto uopće taj prostor postoji? Zar da bi zvučali pametnije? Ili možda ta nedorečenost služi za lakšu selekciju odnosno odabir onih koji razumiju način na koji komuniciramo? Kako god bilo manjkavost u komunikaciji i nedorečenost zamjenili su jednostavan i priprosti razgovor i uzrok su mnogih problema u svijetu u kojem živimo.
Takav način komunikacije je toliko ustaljen da kada i naiđemo na nekoga tko "govori što misli", nastavljamo sa ustaljenim, sumnjičavim razmišljanjem, a nadobudnog sugovornika nazivamo sanjarom sa tendencijom na naivac.
Na kraju ispada da je najbolje konstatirati činjenice, a ako se nekome i ne sviđaju, uvijek se možemo pozvati na nepročitani tekst između redova.
Ukoliko netko nije shvatio što je pisac htio reći, vjerojatno je propustio čitati između redova, a u takvom slučaju slobodno se obratite Chuck Norrisu, jer on zna što je pisac htio reći.


19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 29.11.2016.

Srce zaborava



Tri sestre stare 92, 94 i 96 godina, žive u zajedničkoj kući. Jedne noći najstarija sestra natoči vodu u kadu da se okupa. Kada je zakoračila u kadu zastala je i viknula sestrama:
– Jesam li ja krenula da se okupam ili sam već završila??
Srednja sestra vikne:
– Nemam pojma, evo me dolazim gore da vidim.
Kada je zakoračila na stepenice, zaustavi se i vikne sestrama:
– Jesam li ja krenula uz stepenice il…i sam krenula nazad??
Najmlađa sestra sjedi u kuhinji, srče čaj i sluša svoje sestre. Odmahne glavom i promumlja:
– Nadam se da ja neću nikada postati tako zaboravna, te kucne tri puta u drveni stol za sreću. Potom vikne sestrama:
– Sad ću ja doći gore da vam objema pomognem, samo da vidim tko to kuca na vrata!


19:15 | Komentari (14) | Print | ^ |

ponedjeljak, 28.11.2016.

Izgubljeno srce



U mračnoj ulici pod uličnom lampom, sagnut čovjek rukama pipka i neupitno nešto traži. Slučajni prolaznik, vidjevši ga u potrazi, priupita:
-Mogu li vam možda pomoći?
Čovjek podigne pogled, zahvali se i kaže:
-Izgubio sam vrlo vrijedan prsten i ne uspjevam ga naći.
I tako njih dvoje nastave sa potragom za izgubljenim prstenom. No nakon desetak minuta neuspješnog traženja, prolaznik u potrazi ga upita:
-Oprostite, ali jeste li sigurni da ste baš ovdje izgubili svoj prsten?
A čovjek odgovori:
-Ne. Izgubio sam ga tamo ispod one lampe koja ne radi.
Zbunjen, prolaznik ga upita:
-Pa zašto ga onda ovdje tražite?

-Zbog toga što ovdje ima više svjetla - odgovori čovjek.





19:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 27.11.2016.

Vilinsko srce

Vinko Coce - Vilo Moja

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdraviš
ko da se ne poznamo
A da mi te k sebi zvat
kad ćeš zaspat
prvo sna da ti rečen
da volin te još

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
_al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan

Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san,
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan
al lagje bilo bi
da si tuja mi
da te ne poznan
da te ne znan
vilo moja, vilo moja
vilo moja, vilo moja...

(srce uočila Zvonka)


19:15 | Komentari (5) | Print | ^ |

subota, 26.11.2016.

Srce od krvi

(srce uočio Mladen)

Jedna od kapi koja srce ocrtava,
Jedna od kapi koja život označava
Jedna od mnogih koja utjehom zrači
Jedna od svih koja čini nas jačim.


19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

petak, 25.11.2016.

Kada bi bilo srce

(srce uočila Zorica)

Kada bi hrana koja nam ne treba bila donirana umjesto da se baca, ne bi više bilo gladnih.
Kada bi voda bila besplatna kao što je besplatno dobivamo sa neba i iz zemlje, ne bi bilo žednih.
Kada bismo prestali trovati hranu koju jedemo i vodu koju pijemo, bilo bi nam svima u izobilju.
Kada bi stanovi i kuće koji se ne koriste bili ustupani, ne bi više bilo beskućnika.
Kada bi neiskorištena zemlja bila darovana onima koji je žele koristiti, ne bi nikome falilo mogućnosti.
Kada bismo djelili svoja znanja i vještine, svi bismo znali i mogli sve.
Kada bismo davali svoju ljubav, svi bismo primali više ljubavi nego što možemo zamisliti.
Kada bismo svoje srce davali bezuvjetno, vratili bismo izgubljeni raj.



19:15 | Komentari (10) | Print | ^ |

četvrtak, 24.11.2016.

Skoro srca

(srca uočila Nikolina)

Kažu kako skoro nije dovoljno, pa sam odlučio prkositi izreci i imaginacijom učiniti skoro dovoljnim.
Kažu, isto tako, da ako možeš zamisliti, onda je moguće i ostvariti.

Sugeriram malo više imaginacije, kako bi povećali vlastite mogućnosti.


19:15 | Komentari (5) | Print | ^ |

srijeda, 23.11.2016.

Slobodno srce u kavezu



Bitna je razlika između biti slobodan i biti rob slobode.
Objest slobodnosti i neutaživa želja za unovčavanjem kupona slobode, slobodne ljude pretvara u robove slobode. Tako ljudi vrlo lagano zamijene slobodu i sve što ona predstavlja za oholost i svijesni bezobrazluk koji pod okriljem slobode legaliziraju sami pred sobom nazivajući to činom slobode.
Čovjek može slobodno ubiti čovjeka, a može i slobodno podijeliti svoj obrok sa njime. Čovjek može slobodno odgovarati za svoje postupke pred drugim ljudima, a može i tajiti svoj izraz slobode, što bi ga tehnički učinilo ne slobodnim, odnosno robom bez obzira na razloge. Tako logičkim postavljanjem dobivamo formulu ropstva koristeći logičnu krajnost kao najvjerojatniji uzorak u datoj situaciji.

Drugi primjer slobode bez slobode je izmanipuliranost do te mjere da čovjek okovan verigama života naziva sebe slobodnim. Stara mudrost kaže da ako laž ponoviš deset puta, ona postaje istina. Ja bi rekao i manje od deset puta, no ipak je ponavljanje majka znanja i uzevši to u obzir ne smijemo zanemariti podatak da nam uvijek ostaje slobodna volja kojom sami kontroliramo što ćemo ponavljati.
Vrlo je lagano ustanoviti trenutno stanje vlastite slobodnosti. Dovoljno je samome sebi postaviti nekoliko pitanja, ne ograničavajući i ne štedeći se, te iskreno na njih odgovoriti kako bi znali jesmo li slobodni ili ne.

Nije bitno bili mi slobodni ili ne, već percepcija trenutne situacije i težnja prema budućoj. Staviti samoga sebe na odgovarajuće mjesto u svijetu koji nas okružuje izoštruje sliku i otvara vrata istinske slobode koja kao i sve ostalo mora započeti u umu.


19:15 | Komentari (10) | Print | ^ |

utorak, 22.11.2016.

Srce strijelca

(srce uočila Mela)

Strijelac je jedan od dvanaest znakova u službi razonode puka. Njegovo ratoborno ponašanje proizlazi kao produkt maštovitog djetinjstva u kojem je svoje idole tražio u nekima od najpoznatijih strijelaca, kao što su Kupid, Robin Hood iz "Robin Huda", Katniss Everdeen iz "Igre gladi", Legolas iz "Gospodara prstenova", Lionel Messi iz Barcelone i Achilles iz "Troje". Iako Achilles nije bio baš pravi strijelac, već se samo nešto kao mali igrao sa strijelicama, ali to je bilo dovoljno da se potvrdi poslovica "Tko se strijele laća od strijele i pogine".
Strijelci su općenito vrlo vješti u gađanju. Gađaju brojeve lota, gađaju glinene golubove, gađaju kokicama vlastita usta i tako dalje.

Ljubav:
U ljubavi su strijelci pun pogodak. Jednostavno ne mogu promašiti osim kada fulaju. Muškarci strijelci vole se gađati sa svojim partnerima pištoljima na vodu, dok žene strijelci više preferiraju jastuke.
Općenito pokuzuju jako puno osjećaja prema partnerovim potrebama uz pretpostavku da su ih prije toga točno pogodili.

Posao:
Obično se zapošljavaju kao glumci, u želji da postanu kao svoji filmski idoli, dok oni koji ne uspiju u filmskoj industrtiji zagovaraju povratak luka i strijele u moderno ratovanje što bi im otvorilo nova radna mjesta u vojsci.
Odlični su sportaši i vrlo vješti u igri memori. Mnogi od njih zarađuju za život uzimajući novac naivnim šibicarima.

Zdravlje:
Mogu točno pogoditi kada su bolesni a kada nisu i koji dio tijela ih boli. Obično žive dosta dug život, osim u slučajevima kada je on nešto kraći.




19:15 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 21.11.2016.

Sjaj srca

(srce uočila Marina)

To je onaj sjaj koji nije svakome dan da ga vidi.
Onaj sjaj koji kao aura okružuje dušu.
Sjaj kao odraz interaktivne svijetlosti.
Možda uvid u stanje duše,
a možda njen stvarni prikaz.
Poruka promatraču.
Izraz izvan mjerljivih vrijednosti.
To je sjaj srca.


19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

nedjelja, 20.11.2016.

Srce na mjestu

Letu Štuke - Mjesto za dvoje

Otkažite letove, pretražite oblake
i panika nek' sjedne na prijesto.
Zaustavite putnike, i namjerne i slučajne,
al' ostavite jedno mjesto.

Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše

Otpečatite kofere i provjerite džepove
i predstava od straha nek' počne.
Ja nikuda ne putujem i sve čemu se predajem
su njene usne vrele i sočne.

Pošaljite i svoje pse, nek' sve još jednom pretraže,
i radite to strogo i često.
Zatvorite sve prolaze
i uske a i široke, al' ostavite jedno mjesto.

Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku

Na filmu sretan je kraj,
da li još postoji raj?
Vatrene lopte sa neba,
stvarno je sve što nam treba.

Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše u zraku
Mjesto za dvoje što ljube se u mraku,
mjesto gdje samo ljubav miriše

(srce uočila Mela)


19:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 19.11.2016.

Mačje srce

(srce uočila Takva)

Ni jedna životinja nema više slobode nego mačka...
Mačka je najbolji anarhist.

Ernest Hemingway


19:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

petak, 18.11.2016.

Srce od panja

(srce uočio Tomislav Šurina)

Kažu da nas sve čeka ista sudbina. Iako u to zapravo ne vjerujem, slažem se djelomično sa tom tvrdnjom.
Svako iz svoje polazne točke, svako sa sobom i svako za sebe, do krajnje točke koja nam je svima poznata. Ono što čini razliku je dužina puta i njegova punina.
Raznovrsnim sadržajima protkani, putevi su sami po sebi cilj, a ne krajnja točka niti linija nakon koje utrka završava, već samo sudjelovanje. Ispunjenost je istinski smisao. Sadržaj, ovisan o ukusu, može ispuniti svako srce i time mu dati važnost. Ispunjavajući ga vrijednostma, dajemo mu na vrijednosti, a te vrijednosti su ono što imamo i što ćemo uvijek imati, čak i kada nas više neće biti.

Kade dođe do kraja, za svakim od nas će ostati trag. Uspomene i sjećanja sačinjena od dominantnih tragova po kojima smo koračali.


19:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

četvrtak, 17.11.2016.

Srce od poljupca

(srce u sceni iz filma "As Good as It Gets"/"Bolje ne može" uočila Nikolina)

Dok stvarno jako želiš taj poljubac, sva nutrina ti treperi, cijelim žićem osjećaš taj potencijalni trenutak, raduje ti se svaki atom u tijelu. A kada on dođe, samo rijetki zadrže taj osjećaj i bivaju ispunjeni energijom koja dolazi iz neiscrpnog izvora.
No većina doživi vrhunac koji ih samo trenutno ispuni, a zatim ishlapi svaki trag dotadašnjih osjećaja, jer se prilagode na novonastalu situaciju i krenu sa novim izazovima i ciljevima ostavjajući onaj toliko željeni osjećaj i njegovu popratnu energiju negdje iza sebe.
U krajnosti ta žurba nas dovede do smrti, jer ona se u takvom obliku nalazi negdje na liniji kontrolnih točaka života.

I onda mi ničim izazvan iskoči skočni prozor, a u njemu piše:
"Brzina i površnost su bolest 21. stoljeća."

Uživajte u svakom poljupcu kao da sutra ne postoji. Jednog dana ćete vjerojatno biti u pravu, ali s obzirom na stav, imat ćete najljepši kraj koji jedan čovjek može poželjeti.


19:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

srijeda, 16.11.2016.

Srce u kupki na izvoru života

(srce uočila Zvonka)

Namirisana suncem kupka se sprema
Obojena tonovima kakvih nigdje nema
Toplinom obasjano ono bezbrižno pliva
U zdencu života namjere skriva.


19:15 | Komentari (14) | Print | ^ |

utorak, 15.11.2016.

Zazidana u srcu

(srce uočila Zorica)

Dan kao i svaki drugi u kontekstu prosječnosti.
Pretražujući prostoriju koja je služila kao ostava, sve se je svodilo na premetanje stvari sa jedne hrpe na drugu. Kopajući po skladištu svoje prošlosti i najmanje sitnice vuku sjećanja bitnijih i manje bitnih trenutaka. Kombinacijom žara i siline, udario je slučajno lopatom u zid. Iz nastale rupe zatreperila je neobjašnjiva svijetlost. Sa druge strane zida nije trebalo biti ništa, odnosno otvoreni prostor dvorišta izvan kuće. Približio se nastalom otvoru i oprezno provirio kroz rupu. Sa one strane nalazila se nepostojeća prostorija potpuno namještena kao dnevni boravak, a nasred prostorije je stajalo najljepše biće koje je ikada vidio. Bezrazlžno je preplitala prste kroz kosu i provlačila je između njih.
U glavi mu je bilo bezbroj pitanja koja su se nametala iz novonastale, neobjašnjive situacije, no njegov cijeli fokus je bio na jednostavnosti i ljepoti kojom je ona odisala. Otvarala je usta i kretala se kao da nešto pjeva, no njen glas niti nikakav drugi zvuk nije dopirao do njega. Pokušao je čitati riječi sa njenih usta, no bez previše smisla. Kretnje su joj postajale sve brže i ples koji je poprimao tempo postajao je sve slobodniji. U naletu bezbrižne opuštenosti, usljed okreta, slučajno je udarila bokom u ormar sa kojega je zbog udarca pao stalak sa vazom suhog cvijeća i u padu poletio ravno prema njegovom oku. Automatski se odmaknuvši, spotaknuo se o kutiju koja je stajala iza njega i zaustavio se u mnoštvu odloženih stvari. Refleksno se je dignuo i vratio pogled u otvor na zidu. Ugledao je njeno zbunjeno lice kako polagano prilazi otvoru kroz koji je gledao. Nakratko je ustuknuo kako bi ga ona mogla vidjeti, ali i ostao dovoljno blizu da sam može vidjeti preko. U idućem trenutku njeno oko je bilo pripijeno uz zid sa druge strane. Pokušao je komunicirati znakovima i izgovarao riječi isprike za to što je gledao kroz rupu, no nije bilo nikakve reakcije na dugoj strani. Kao da ga ne vidi. Ona se nije micala. Njen kapak nije treptao. Scena je postajala pomalo jezovita, jer je izgledalo kao da se stopila sa zidom. Niti na njegovo približavanje otvoru, nije bilo nikakvih reakcija.
Zadubio se u zid ne trepčući, pokušavajući vidjeti bilo kakav pomak, no bezuspješno. Odlučio je njeno oko dodirnuti prstom, ali ona niti tada nije ustuknula. Neposredno prije dodira, ruka mu je lagano zadrhtala i dotaknuvši otvor, skinuo je nekoliko zrnaca sa njega. Dodirivao je njeno oko, no ono je bilo hladno i nepomično. Baš kao da je to samo dio zida.
Zbunjen i sav u nevjerici, prepirao se sa svojim razumom, ne dozvoljavajući mu da ga uvjeri kako je sve samo umislio.
Rupa je i dalje mirno stajala i u njoj se, sada ne više toliko jasno, vidjelo njeno iznenađeno oko, kako gleda na sve te razbacane stvari koje su stajale kao potsjetnici na njegovu prošlost.


19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

ponedjeljak, 14.11.2016.

Srce na gležnju




Svemir, posljednja granica. Ovo su putovanja svemirskog broda Randomheart. Njegova petogodišnja misija: istražiti čudne nove svjetove, tražiti novi život i nove civilizacije, hrabro ići gdje još ni jedan čovjek nije išao.
Zvijezdani nadnevak 016011014.
Otkrili smo planet vrlo sličan Zemlji. Sa sličnom klimom i populacijom koja se bitno ne razlikuje od naše. Vrlo slična, gotovo ista konstrukcija DNK, s obzirom da smo strukturno vrlo slični ukazuje na mogućnost zajedničkog podrijetla. Veličina planeta, umjerena klima, raznovrsnost tla i područja, visinske razlike, pa čak i boja neba je ista kao i na Zemlji. Dalnjim istraživanjem ustvrdili smo i previše sličnosto sa našom populacijom. Kao da smo razvojni proces započeli na istoj točki, samo svjetslosnim godinama udaljeni. Slične navike, dominacije i superiornosti, osvajački i hladni ratovi, borbe za prevlast u fizičkom i psihičkom smislu.
Želja nam je bila upoznati vrstu napredniju od nas samih. Tolika sličnost nas je malo obeshrabrila zbog toga što usporedivši našu povijest i njihovu, primjećujemo iste proceduralne pogreške i mane koje smo s vremenom shvatili, definirali i eliminirali, dok se njihova vrsta i dalje nosi sa percipiranjem koja je na Zemlji vladala krajem 20. i početkom 21. stoljeća po starom mjerenju vremena. Sa pretpostavkom da poznajemo njihov potencijal, koja se temelji na ljudskim iskustvima i svijesti kako je nemoguće unijeti pozitivan utjecaj, ostavljamo samo sjeme nade u obliku vlastite svijesti i napuštamo novootkriveni planet. Nastavljamo svoje putovanje bespućima svemira u potrazi za novim i naprednijim civilizacijama i tehnologijama.
Živite dugo i napredujte!


19:15 | Komentari (7) | Print | ^ |

nedjelja, 13.11.2016.

Pronađi srce

Pronađi skrivene predmete.
Na fotografiji se nalazi: 1×Snoopy; 1×lakat; 1×srednji prst i 3×srce

(srce uočila dnevnikjednerazvedenice)


19:15 | Komentari (13) | Print | ^ |

subota, 12.11.2016.

Srce u džungli

(srce iz spota Somewhere Over the Rainbow 2011 - Israel "IZ" uočila Zvonka)

Džungla je tamo vani.
Prikrivena je maskirnim bojama urbane sredine i mirisima konzumiranih materija. Zakoni džungle ne služe pravdi i pravednosti, već su konstruirani kako bi zadovoljili formu i učinili sustav samoodrživim. U toj đžungli više ne vladaju zakoni prirode, koji su prekrojeni i izmjenjeni u tobožnju korist dok su zapravo auto-destruktivni. Konzumirajući tako sami sebe iz dana u dan, propuštamo raj koji se zapravo nalazi svuda oko nas. Mrena sačinjena od nametnutih pravila ne dozvoli ljudima da vide stvarnost onakvom kakva je, već samo mutnu sliku koja se nikome kao takva ne može svidjeti. Skinuti mrenu, značilo bi vidjeti stvaran svijet. Pretvarajući se da je sve u redu, a znajući da ništa nije u redu svaki pojedinac na sebi nosi dio odgovornosti za svijet u kojem živimo. Možda je odgovornost preteška riječ, ali svijest svakog pojedinca je ograničena samo njegovim vlastitim granicama, a ne okvirima u koje je smješten kao član društva u kojem živi.
Društvo kako bi nas držalo pod kontrolom, zauzima ulogu Boga dirajući u našu slobodnu volju. Opće nezadovoljstvo ljudi pokazuju na taj način da stalno traže od društva da se pobrine za njihove probleme koji svoje korjene vuku upravo u tom istom društvu. Sa druge strane društvo na prvom mjestu gleda sebe, a tek onda svakog onog pojedinca koji je tom istom društvu, ironično, dao moć da se naziva društvom.
Vlade ili vlasti su tu iz jednog razloga, a to je da kontroliraju i da drže pod kontrolom, a onaj još crniji scenarijo kaže da su i sami kontrolirani i pod kontrolom.
Bez vlasti vladalo bi bezvlađe, no bezvlađe ne znači kaos već samo izuzeće moći koja nas razdvaja od slobode koja bi nam rođenjem pripadala. Povijest se ponavlja i ponavljati će se tako dugo dok se ne stvori kritična masa osvještenih ljudi koji će samo svojim postojanjem napraviti razliku i kroz proces evolucije uzdići cijelo čovječanstvo na jednu potpuno novu razinu. Zapravo na razinu koja je bila tu i prije. Prirodno će opet postati prirodno. Džungla neće više biti sinonim nereda, već slika raja iz kojeg smo "svojevoljno" izišli.
Misli srcem! Probaj izuzeti svo to silno sranj., hoću reći znanje. Misli srcem!



19:15 | Komentari (11) | Print | ^ |

petak, 11.11.2016.

Ples srdaca




19:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

četvrtak, 10.11.2016.

Vlastito srce

"Lakoća kojom određena mišljenja postaju opća, proizlazi iz nesposobnosti većine ljudi da stvore vlastito mišljenje osnovano na vlastitom razmišljanju."

Gustave Le Bon

(srce uočila Paula)


19:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

srijeda, 09.11.2016.

Vrijednost srca

(srce uočila Lastavica)

Neke stvari vrijede, a neke ne i to je prilično razumljivo, no nije mi razumljivo zašto neke imaju tako nesnosne vrijednosti, dok druge nemaju baš nikakvu.
Zašto, na primjer, zlato vrijedi toliko puno koliko vrijedi? Pa to je samo metal i to uglavno ukrasni. Netko će reći, pa zato što je vrlo rijetko i teško ga se nalazi. Ako je tako pa i moja stolica zna biti ponekad rijetka, a naročito kada slušam ne baš najbolja objašnjenja. A ono drugo rijetko, pa neka je rijetko, ali to i dalje nije odgovor zašto toliko puno vrijedi.
Još rijeđi od zlata su dijamanti. Još jedan ukras. Nešto malo primjene, isto kao i zlato, izvan domene ukrasa i to je sve.
Ne razumijem niti zašto ih se naziva plemenitim? U njima vjerujte nema baš ništa plemenito. Kada bi zbrojali koliko krvi je proliveno za njihovo prikupljanje i ostale transakcije, shvatili bi da se radi o količinama daleko većim od količina tog nerazumljivo skupog kamenja. Moža je otkupna vrijednost krvi razmjerno proporcionalna njihovoj vrijednosti. To bi imalo smisla.
Da li bi svijet mogao postajati bez zlata?
Da li bi svijet mogao postajati bez dijamanata?

Na drugoj strani krivulje se nalazi, recimo otpad. Otpad je opčenito nešto što nema nikakvu vrijednost, a više nam iz razno raznih razloga ne treba.
Tako se, recimo, na otpadu da pronaći od skoro novih komada odjeće i obuće, pa do relativno uščuvanog namještaja i pokućstva.
Već duže vrijeme promatram sve te korisne predmete kako bivaju ostavljeni, od kojih sam mnoge i sam, ne vjerujući da su ostavljeni, prisvojio i nakon minimalnih ulaganja danas su dio mog korisnog inventara.
Radi li se tu možda o iskrivljenim vrijednostima?
Nešto što je potpuno beskorisno ili ima jako malo koristi od toga, vrijedi daleko više od nečega što je jako korisno i ima jako puno koristi od tog.

Koliko vrijedi srce?
Kako sve ima svoju cijenu, volio bih znati gdje se na skali između dvije krajnosti nalazi srce?
Prelazi li ono možda svojom vrijednošću navedene krajnosti?
Varira li mu cijena ovisno o tržištu?
Tko određuje vrijednosti srca?
Sva su ova pitanja retorička i ne traže zapravo odgovor, već samo to da je ponekad potrebno izaći iz okvira u koje nas je društvo postavilo i eventualno u nekakvoj krajnosti promijeniti vrijednosti oslonivši se na vlastito srce. Rekao bih zdrav razum, ali to je već neka druga priča. Vjerujem kako je ovo način za podizanje cijene vlastitoga srca.


19:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

utorak, 08.11.2016.

Srce od magle

(srce uočila Zvonka)

Kako je u zadnje vrijeme magla postala vrlo popularan proizvod, palo mi je na pamet da bi si čovijek mogo nešto i zaraditi na tome. Da sakupim malo tu po kvartu i na putu do posla u jutro i malo preko na livadi i evo ti biznisa.
Već sam osmilio i neke marketinške trikove, kako bi se malo istaknuo iz gomile koja trži ovaj traženi proizvod. Teško mi se natjecati sa bankarima i teleoperaterima, jer oni su ipak svoje tehnike razvili do neviđenih granica, ali i ja želim svoj dio kolača. Na primjer ispred svoje magle bi mogao ubaciti riječ EKO. To je magla koja je nastala u posebnim organski kontroliranim uvijetima i istodobno nije štetna za okoliš nakon što se deponira. Potpuno prirodna, zdrava i sadrži vitamine N, A, I, V, C, I2 i fljamuntarizin koji pospješuje rast, odnosno potenciju.
Bilo bi tu i pakiranja koncentrata sa gustom maglom za prave domoljube i to u tri različite arome. Magla vulgaris, magla s aromom smoga i magla sa šumskim vočem. Takva magla bi se dala zatim razrijediti i bila bi dugotrajnija.
Zatim, posebnu pažnju bi posvetio pakiranjima. Recimo magla u šarenim omotima za gay populaciju, pa magla u različitim jodnobojnim pakiranjima određenim po stranački prepoznatljivim smjerovima i naravno nešto konzervativnija crno bijela pakiranja za ekstremiste.
Naravno da ne bi propustio upotrijebiti niti toliko iščekivane akcijske oznake, kao što su "kupiš dvije platiš obje" ili "totalna rasprodaja" ili "mega magla akcija" ili "magla na 12 rata bez kamata" -za veće narudžbe.
Mali problem jedino vidim u određivanju PDV-a na maglu, jer ako mi nabiju preveliki porez, nemam poima kako ću poslovati. Nekad dok sam bio mlađi, car je uzimao 10%, a ovo sad nema mi smisla. 10 caru, pa 10 njegovoj užoj obitelji, pa 10 državi, pa 10 za okoliš, brate što je puno, puno je.
Ali i tome sam ja smislio rješenje, prodavat ću im maglu u inat po nula konvertabilnih valuta, pa neka si onda uzmu i 50% ako hoće.
Dakle, kupaca, Bogu hvala, ne nedostaje, treba samo zasukat rukave i prionut poslu.


19:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.11.2016.

Slučajno srdašce



Koja je uopće definicija slučajnosti, odnosno koincidencije?

Racionalna teorija:
Slučajno je sve ono što nije namjerno. Kako su neki ljudi isprogramirani unutar svog života, ti ljudi vjerojatno doživljavaju općenito manje slučajnosti, no s druge strane su ljudi koji kroz život prolaze bez strogo zacrtanog plana i njima vjerujem slučajnosti predstavljaju svakodnevicu.
Mnoge stvari u životu možemo predvidjeti i na njih utjecati i to se naziva kontrola, no daleko je više onih stvari na koje nemamo nikakav utjecaj odnosno koje se nalaze izvan dosega naše kontrole i sve one spadaju u sferu slučajnosti.
Kako se o ukusima "ne raspravlja", samo o pojedincu ovisi hoće li slučajnosti doživljavati kao poželjne ili nepoželjne popratne sadržaje života, a da se pri tome ne uzima u obzir predznak ispred same slučajnosti.
Drugi aspekt slučajnosti je gradacija. Neke slučajnosti nam tek malo skrenu pažnju, dok nas neke druge doslovno fasciniraju u punom smislu.
Kako god bilo slučajnost bi definirao kao začin života koji nas ne prestaje zadivljivati i htjeli mi to ili ne, spominjemo se tih slučajnosti i obznanjujemo ih kao nešto što ima veću vrijednost od očekivanih, ne slučajnih stvari.

Iracionalna teorija:
Postoje li uopće slučajnosti? Što ako ništa nije slučajno? Što ako slučajnosti ne postoje? Što ako se sve događa sa točno određenim razlogom, koji je dio nekog višeg plana koji nije pod našom kontrolom, već je dio nečega što nismo u stanju razumjeti?
Kada takvom razmišljanju dodamo supstancu vremena, odnosno više pojadinačnih događaja povežemo u jednu cjelinu koja čini veću sliku, dobijemo iracionalan, ali neupitno smislen odgovor. Da se nije dogodilo to i to, nikada nam se ne bi dogodilo ovo. Sa ovakvim razmišljanjem slučajnosti je vrlo lagano povezati sa rječju sudbina.

Primjera slučajnosti je nebrojeno, no ne bi navodio neke posebne primjere osim svog. Ja sam upoznao slučajno srce.

Koja je vaša slučajnost?


19:15 | Komentari (17) | Print | ^ |

nedjelja, 06.11.2016.

Trag srca

Oliver Dragojević-Trag u beskraju

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja diše
ovu mrižu što me vuče
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
I da oću i da smin
Ne bi moga skupit
svu lipotu života
niti suze ovog svita

Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu

Ka i nekad gledan nebo
tražim gradove u noći
di smo podno zvizda
zori krali grumen sjaja,
jutro moje di si sad

Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...

Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu

Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu

Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...

Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja diše
ovu mrižu što me vuče
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine...

(srce uočila Mela)


19:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

subota, 05.11.2016.

Prolazno srce

(srce uočila O-da životu!)

U kineskoj provinciji živio siromašni Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju.

Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu bijelu i rekao sinu:
“Na žalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”

Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu i žuljeve na rukama, i zdjelu riže dnevno.

Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi.

Jedne noći netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba, i dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.

Otvorio je bijelu.

U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano:

“Ovo će proći!”

Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i prošli su. Prošao je i on. Nekoliko je dana proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.

Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.

Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio je svom mladom pisaru svoje poslove i svoju kćer za ženu.

Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.

Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svih svojih očaja, svoje želje da svojedobno umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao…

Otvorio je crnu kutijicu.

U njoj je bio smotan papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano:

“I ovo će proći.”

Nepoznati autor


19:15 | Komentari (12) | Print | ^ |

petak, 04.11.2016.

Neuklopivo srce

(srce uočila Helena)

Ponekad se dvije puzle, iako su jako slične, neuklopive. Da bi slika bila savršena, svaka puzla mora biti postavljena na svoje mjesto. Svaka puzla se veže sa maksimalno četiri puzle, dok se one rubne vežu na tri odnosno one u kutevima na dvije puzle.
Sada zamislite da je svaki čovjek na svijetu jedna puzla. Iz takve se perspektive čini kako je život traženje odgovarajučih ljudi, kako bi se dobila potpunija slika. Mnogo puta mislimo da smo pronašli pravu puzlu, ali kako znati sa sigurnošću, kada su sve tako slične.
Uzmimo pretpostavku da na sebe vežemo četiri osobe. Slikovito rečeno, puzla odozgora bi bila osoba koja nam mentalno najviše odgovara, puzla s desna bi bila osoba koja je tu da nam pomogne kada god nam je to potrebno, puzla odozdola bi bila idealni seksualni partner, dok bi puzla s lijeva bila osoba koja nam je najbliža srcu.
Vjerujem kako najveći problem nastaje kada te četiri puzle međusobno zauzmu krivo mjesto, ili kada pomislimo da jedna puzla može zauzeti više mjesta istovremeno. Ako svaka puzla nije na svojem mjestu, slika biva iskrivljena. Nije potrebno ove teze skroz bukvalno uzimati, na posljetku ovo je samo teoretiziranje, ali ono što pokušavam je možda nekome dati ideje oko mogućih uvida u "neuklopive" puzle.


19:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

četvrtak, 03.11.2016.

Oprezno sa srcima



Budite oprezni s željama, jer - mogle bi se ostvariti.


19:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

srijeda, 02.11.2016.

Ljubomorna srca

(srca uočila Annette M Salmon)

Nemojte trošiti svoje vrijeme na ljubomoru. Ponekad ste ispred, a ponekad ste iza. Utrka je duga i, na kraju, ostaneš samo sa sobom.


19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

utorak, 01.11.2016.

Srce sjećanja

(srce uočila Zorica)

Tanka je linija između života i smrti, između živih i mrtvih.
Neki su još jučer bili među nama, a neki će već sutra preći k njima.
Jedna stvar prelazi ovih dana tu granicu više nego obično, a to je ljubav.
Ljubav prema onima kojih se sjećamo i koji su dio uspomena koje nosimo u srcima.
Lijep pozdrav svima s one strane!


19:15 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --