Slučajno Srce

Bez tame ni svjetlo ne bi bilo što je.

Sve se da objasniti rječima, ali što kad mi se neda uvijek objašnjavati.

Rađaju se, žive i umiru, i tako ponovo i ponovo i ponovo, a netko niti ne primjeti njihovo postojanje.

I u starosti svojoj bit svoju ne gube već ponosno stoje i pogledom ljube.

Ono kad napraviš nešto neočekivano i to ti ispuni srce, ne može niti kišni dan obezvrjediti.

Malo tko kuži apstrakciju, a večina ipak živi apstraktno.

Nada je na umoru već duže vrijeme, ali dok je i jednog srca da kuca za nju ona će živjeti.

A da smo svi isti pa kakva bi to monotona salata bila?

Vjerujem da srca mogu izlječiti cijeli ovaj bolesni svijet. Svijet samo treba zaželiti da se izlječi.

Istinsko srce ništa ne može prizemljiti.

Moguće je ispričati priču od tisuću riječ o svakom cvijetu, a ako je priča dobra moguće je osjetiti i miris.

Pitam se imamo li svi mi svoju sjenu ili ona ima as.

Uvijek sam se pitao zašto osuđenici na smrt dobe neku finu klopu prije kraja. Ja bi rađe naručio nešto da mogu reći "rađe me ubijte".

Život nas ćini toliko sumnjičavim, da smo spremni odbiti i ono što se ne odbija od sebe.

Ma ništa mi ne znaći vidjeti i sto koraka unaprjed ako ne vidim dobro sljedeći korak.

Nad svako se srce nadvija tama, a u tom kontrastu srce ima priliku pokazati svoj pravi sjaj.

Svako srce reagira na vanjske podražaje. Neka vole toplo,a neka hladno. Iako toplina simbolizira nešto pozitivno, a hladnoča nešto negativno niti jedna krajnost nije namjenena čovjeku. Uvrstivši sve to u jednadžbu, umjerenost i kompromis su ono što svako srce stavljaju u njegovo težište.

Više bih volio srce i uskličnik, ali bolje i točka nego upitnik.

Budi prilagodljiv kao voda, ali ne zavlači se u svaku poru samo zato što možeš.

Težiti tome da budeš najbolji je toliko prosječno da zapravo ne možež biti ništa više od tog prosjeka

Oblik ne znaći ništa ako ti se boja ne sviđa. Ni boja ne znaći ništa ako ti oblik ne paše.

I kad misliš da je neuništivo, nešto skroz bezazleno ga satre i otme mu bit. Zato čuvaj mu ono što je bitno, jer nikad neznaš kad mu dolazi kraj.

Svi mi trunemo u krivim uvjetima, a koji su pravi, e to je za svako srce nešto posebno.

Da se sve promjeni, nije potreban cijeli evolucijski period već jedan dan. Evo na primjer neki dan kod mene je u jednom danu napadalo nešto manje od 30ak cm snjega. Moram priznati da toliko snjega nisam vidio od ne zmam kada. Izašli smo van i osjećali se kao djeca. No neupitno, sve se je promjenilo u jednom danu. Moguće je i brže.

Priroda nudi rješenja za sve, ali nije za očekivati kako će postati neprirodn kako bi nešto rješila.

I neki ljudi zagađuju svijet u kojem žive, ali ih još nitko nije odlučio zabraniti. Pa mislim nisu vrećice krive što završavaju po svuda.

Balans je iz nekog razloga jako bitan. Ne može postajati samo pozitivno, ako negdje ne postoji i negativno. Nisam ja smišljao pravila, ali odlučujem na koju od tih strana ću dodavati težinu, a jednako tako i svatko drugi.

Mnoga srce nose svoju masku. Neka da se njome prividno štite, a neka da se sakriju.