Slučajno Srce

Ne postoji novo normalno, već nenormalno. Svaka relativizacija nenormalnog vuće za sobom cijeli niz nenormalnuka što može biti jako opasno za iovako krhku zajednicu.

Svaki temelj ima u sebi 'kamen zaglavn'i i ne nije kamen u pitanju.

Kao tijelo i duša, jedno se može dodirnuti samo fizički, a ona druga, nju dodirujemo htjeli ili ne htjeli.

Nije da ga je uvijek lako nositi sa sobom zbog mogućnosti da se ošteti, ali pobogu drugačije ga niti ne možeš koristiti.

Kada bolje razmislim, ono što je zapravo bitno ne da se fizički dotaknuti.

Lagano za vidjet, a teško za dotaknut.

Preobrazba srca ili samo njegova mimikrija, promjena koja je neizbježna, kada je definirana vjerom u smislenost svoga postojanja i nakon svoje konače promjene i isčeznuća nikada ne promjeni svoj smisao.

Kome ni po volji ne mora jesti.

Nije rijetkost da srce zavši u smeću, ali je naša odgovornost da nam smeće ne završi u srcu.

Možda djeluju pretvdo, ali na njima se kuće grade.

Svi smo mi sprženi na svoj poseban način, ali to nam nije baš neki izgivor.

Oči vide što oči vide, ali što srce vidi, to je sasvim nešto drugo.

Rupe na srcu ostaju kao podsjetnik, ali tema slike je uvijek srce, a ne rupa.

Evo skinuli su mi konce i zakrpe, a ja ću s obzirom da pratim trendove i volim sve što vole mladi, nastaviti tako poderan i sa rupama uklopiti se u novo normalno.

Na tanjuru srce ne izdrži dugo, ili se pojede ili baci ili ga upotrijebim za nešto drugo.

Bilo da ga rastegneš ili daš da se skupi, srce teži kuda srce teži.

A kada ti se srce razlije i stopi se sa reljefom samo ti pokazuje da ne postoje ograničenja kojima se ograničavaš.

Ako su jesen i zima grube prema nama, ne znači da su samim time loše.
Mi smo ti koji smo uglavnom uskogrudni i pre sebični da bi smo vidjeli i razumjeli širu sliku.

Kad naglo okrenem glavu lagano mi se zamuti i potreban je koji trenutak da se fokusiram, ali ako je fokus "pravi" ne trabaju mi niti pomagala niti oči da ga vidim.

Od toga kad nastane i stasa, do svog razvitka i punog sjaja pa sve do svoje starosti i kraja njegova je dužnost da nas spaja.

Jednom sam bio pokušao Dalili skinuti pramen kose, da vidim hoće li ostati bez snage, ali nisam imao srca pa sam joj skinuo samo dvije vlasi, a čisto hipotetski gledano što se toga prije netko nije sjetio.

Jedna jabuka svaki dan tjera doktora iz kuće van, a mrkva je da ju bolje vidiš.

Hrana i nije toliko loša, samo ako je možeš gristi i gutati.

Sva sreća da mi mozak treba manje od srca, inače bi bio u problemima.