Slučajno Srce

Oduvijek sam djecu učio da je sve moguće, ali to sve ima više perspektiva.

Toliko toga je napravljeno umjetno, da je umjetno novo normalno.

Ljudi kažu da vole pečenu ljubav no mnogi si je zažele potpuno sirovu.

I ljubav i govna su svakodnevni sastavni djelovi naših života. Imamo Bogom danu moć da povečamo ili da smanjimo svaku od tih stavki.

Srce se zapravo ne da glumiti.

Ako poslje dana dolazi noć, poslje kiše sunce, a poslje života smrt, što je suprotno i proporcionalno ljudskoj gluposti?

Ima dana kada mi je koncentracija na takvoj razini da se pitam kako uopča preživljavam, ali ima i dana kada me doslovno zaboli mozak od razmišljanja. Mislim da nisam jedini.

U što ga god umakali, treba paziti da ne izgubimo izvorni okus.

Ono što pokreće srca nije umjetno generirana energija.

Ne piše uvijek istina na listu, ali istina se nalazi u srcu.

Ne postoji ljepša sveprisutna pojava u prirodi od oblaka.

Toliko smo različiti da je pravo čudo naći nekoga tko priča isti jezik, a u takvim okolnostima lingvisti bar imaju neku prednost.

I kap ljubavi može biti dostatna da zbog nje nikne biljka predodređena da obilno rodi.

Svime što činimo kao i onim što ne činimo, ispisujemo stranice svog scenarija.

Nismo stvoreni savršeni, a ipak volimo savršenstvo. No za ljubav nije potrebno biti savršen, a onog koga volimo, volimo baš takvog nesavršenog. To ne znaći da svi skupa ne moramo biti bolji.