srijeda, 30.11.2016.

Nedorečeno srce

(srce uočila Nikolina)

Ponekad je teško odgovoriti nekome na pitanje koliko je 2+2, jer uvijek se pitaš "Zašto me je baš to pitao?" ili "U čemu je kvaka?" ili "Što se krije iza pitanja kojem je odgovor toliko očit?"
Prerastavši dječju naivnost, odgojeni neiskrenim svijetom, sazrjeli smo u sumnjičavu osobu. Kraj toliko teksta između redova, u svakodnevnoj komunikaciji, počinjem se pitati, zašto uopće taj prostor postoji? Zar da bi zvučali pametnije? Ili možda ta nedorečenost služi za lakšu selekciju odnosno odabir onih koji razumiju način na koji komuniciramo? Kako god bilo manjkavost u komunikaciji i nedorečenost zamjenili su jednostavan i priprosti razgovor i uzrok su mnogih problema u svijetu u kojem živimo.
Takav način komunikacije je toliko ustaljen da kada i naiđemo na nekoga tko "govori što misli", nastavljamo sa ustaljenim, sumnjičavim razmišljanjem, a nadobudnog sugovornika nazivamo sanjarom sa tendencijom na naivac.
Na kraju ispada da je najbolje konstatirati činjenice, a ako se nekome i ne sviđaju, uvijek se možemo pozvati na nepročitani tekst između redova.
Ukoliko netko nije shvatio što je pisac htio reći, vjerojatno je propustio čitati između redova, a u takvom slučaju slobodno se obratite Chuck Norrisu, jer on zna što je pisac htio reći.
19:15 | Komentari (4) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

-- Ništa nije slučajno. --