(srce uočio Tomislav Šurina)
Kažu da nas sve čeka ista sudbina. Iako u to zapravo ne vjerujem, slažem se djelomično sa tom tvrdnjom.
Svako iz svoje polazne točke, svako sa sobom i svako za sebe, do krajnje točke koja nam je svima poznata. Ono što čini razliku je dužina puta i njegova punina.
Raznovrsnim sadržajima protkani, putevi su sami po sebi cilj, a ne krajnja točka niti linija nakon koje utrka završava, već samo sudjelovanje. Ispunjenost je istinski smisao. Sadržaj, ovisan o ukusu, može ispuniti svako srce i time mu dati važnost. Ispunjavajući ga vrijednostma, dajemo mu na vrijednosti, a te vrijednosti su ono što imamo i što ćemo uvijek imati, čak i kada nas više neće biti.
Kade dođe do kraja, za svakim od nas će ostati trag. Uspomene i sjećanja sačinjena od dominantnih tragova po kojima smo koračali.
|