Neke stvari vrijede, a neke ne i to je prilično razumljivo, no nije mi razumljivo zašto neke imaju tako nesnosne vrijednosti, dok druge nemaju baš nikakvu.
Zašto, na primjer, zlato vrijedi toliko puno koliko vrijedi? Pa to je samo metal i to uglavno ukrasni. Netko će reći, pa zato što je vrlo rijetko i teško ga se nalazi. Ako je tako pa i moja stolica zna biti ponekad rijetka, a naročito kada slušam ne baš najbolja objašnjenja. A ono drugo rijetko, pa neka je rijetko, ali to i dalje nije odgovor zašto toliko puno vrijedi.
Još rijeđi od zlata su dijamanti. Još jedan ukras. Nešto malo primjene, isto kao i zlato, izvan domene ukrasa i to je sve.
Ne razumijem niti zašto ih se naziva plemenitim? U njima vjerujte nema baš ništa plemenito. Kada bi zbrojali koliko krvi je proliveno za njihovo prikupljanje i ostale transakcije, shvatili bi da se radi o količinama daleko većim od količina tog nerazumljivo skupog kamenja. Moža je otkupna vrijednost krvi razmjerno proporcionalna njihovoj vrijednosti. To bi imalo smisla.
Da li bi svijet mogao postajati bez zlata?
Da li bi svijet mogao postajati bez dijamanata?
Na drugoj strani krivulje se nalazi, recimo otpad. Otpad je opčenito nešto što nema nikakvu vrijednost, a više nam iz razno raznih razloga ne treba.
Tako se, recimo, na otpadu da pronaći od skoro novih komada odjeće i obuće, pa do relativno uščuvanog namještaja i pokućstva.
Već duže vrijeme promatram sve te korisne predmete kako bivaju ostavljeni, od kojih sam mnoge i sam, ne vjerujući da su ostavljeni, prisvojio i nakon minimalnih ulaganja danas su dio mog korisnog inventara.
Radi li se tu možda o iskrivljenim vrijednostima?
Nešto što je potpuno beskorisno ili ima jako malo koristi od toga, vrijedi daleko više od nečega što je jako korisno i ima jako puno koristi od tog.
Koliko vrijedi srce?
Kako sve ima svoju cijenu, volio bih znati gdje se na skali između dvije krajnosti nalazi srce?
Prelazi li ono možda svojom vrijednošću navedene krajnosti?
Varira li mu cijena ovisno o tržištu?
Tko određuje vrijednosti srca?
Sva su ova pitanja retorička i ne traže zapravo odgovor, već samo to da je ponekad potrebno izaći iz okvira u koje nas je društvo postavilo i eventualno u nekakvoj krajnosti promijeniti vrijednosti oslonivši se na vlastito srce. Rekao bih zdrav razum, ali to je već neka druga priča. Vjerujem kako je ovo način za podizanje cijene vlastitoga srca.