V
i sad evo rasteš do bijelih zvonika
iz kraja pošasti i sablasti sjena
nemilih osama i stravičnih slika
jasno sluteć da će doletjet iz pjena
pobješnjelih vala neke vrele ptice
a čiji će lepet i raskoš arija
u suzvučju s vjetrom raspršiti tmice
suncem Te Deuma i Ave Maria
jer zrcalost čela i duše bez mana
zlotvor ne potamni ni prijetnjom edikta
da se nađu ključi zdanja Kolomana
al ne zgriješe sestre starca Benedikta
pa visoko hitaš međ kliktava jata
sav obasjan sjajem i srebra i zlata
|