XII
ne plašeć se više ni munje ni groma
eto ognjem goriš neugasle strasti
nesavitljiv bivaš poput sjajna kroma
i takav sad možeš nesmetano rasti
s varnicama smijeha što ti život zlate
do modrina krošnji maslina na jugu
i do zeba što se u zjenama jate
razdragane djece dok ti grle dúgu
iza teška dažda iza gorka plača
ne mrze se stvari i ne slijeću vrane
ne haraju dušom ni pelin ni drača
Stomorica gviri svjedočeći rane
gle ni bič se smrtni ne ruga nad Jobom
da će drski silnik posegnut za tobom
|