19.02.2011., subota
Budućnost Europske Unije”
Glas Istre,19.2.2011.
Piše: Elio VELAN
Nedavno sam imao priliku razgovarati s Antonijem Martinijem, bivšim talijanskim demokršćaninom stalno nastanjenim u Udinama, središtu furlanijske pokrajine. Gospodin Martini je devedesetih godina prošlog stoljeća bio jedan od vodećih političara u regiji Friuli-Venezia Giulia, jedno je vrijeme bio predsjednik regionalne skupštine i aktivno je sudjelovao u stvaranju politike regije u doba kada je došlo do raspada Jugoslavije i stvaranja novih država.
Kao što je poznato, regija Friuli-Venezia Giulia je od samog početka podržavala državotvorne težnje Hrvatske i Slovenije, suprotno politici u Rimu, koja je preko socijalističke vlade Bettina Craxija do zadnjeg trena pokušala spasiti Jugoslaviju, odnosno saveznu Markovićevu vladu.
Martini je rođen 1944. godine u mjesto Tolmezzo na sjeveru regije u pokrajini Carnia, koja je povijesno jako bliska Istri s obzirom na to da su naša, istarska, groblja prepuna prezimena porijeklom iz te pokrajine. Žitelji Carnije bili su priznati i poznati zanatlije, neumorni putnici koji su u Istru dolazili trbuhom za kruhom. O Furlancima u Istri je kolega Just Ivetac napisao knjigu koju bi trebalo pročitati.
Uzgred, Carnia je pokrajina koja je 1976. godine pretrpjela najteža razaranja u potresu koji je odnio više od tisuću života. Gradovi su obnovljeni, privreda je doživjela pravi procvat i danas se u toj pokrajini živi poprilično dobro, iako je kriza zahvatila dobar dio industrijskih postrojenja.
Razgovarao sam s Martinijem nekoliko dana nakon što je Italija obilježila dan sjećanja na fojbe i istarski, riječki i dalmatinski egzodus. Bio sam s njim na večeri prilikom okruglog stola na kojemu se u Udinama raspravljalo o budućnosti Europske unije. Martini je na tom skupu iznenadio slušateljstvo jer je sa sobom ponio kopiju mirovnog ugovora iz 1947. godine koji je Italija potpisala s pobjedničkim saveznim silama.
U tom dokumentu, veli mi Martini, točno piše da je Italija uz Njemačku i Japan odgovorna za Drugi svjetski rat, da je taj rat izgubila, da je potpisala bezuvjetnu kapitulaciju i da se potom izbavila oslobodilačkom borbom antifašističkog bloka stranaka i pokreta koju u Italiji nazivaju Resistenza.
- Mi možemo početi pisati povijest i prije rođenja Krista, ali što se mene tiče, povijest nove demokratske Italije počinje 1947. godine na točno definiranim temeljima, kaže mi Martini i dodaje da je sjećanje nužnost i moralno je prihvatljivo, no uz pretpostavku da se to obavi s potrebnom dozom intelektualnog poštenja. Veli mi da je sa sobom ponio tekst mirovnog ugovora da bi ispravio neke povijesne netočnosti koje su se preko medija širile 10. veljače, prilikom obilježavanja dana sjećanja na fojbe.
To nije, po Martiniju, samo talijanski problem, nego i širi problem Europske unije koja mora stalno pročišćavati povijesnu memoriju da ne bi postala plijenom političkih strasti i nasilnih prepada. Citira jednog talijanskog političara koji je cijeli svoj životni vijek posvetio izgradnji Europe i koji je na izmaku karijere priznao da kad bi mu se iznova pružila mogućnost stvaranja ujedinjene Europe da bi krenuo od kulture, jer se zajednica temelji na općeprihvaćenim vrijednostima, a ne na ravnoteži sila: političkih, gospodarskih, tržišnih…
- Francuski ideolog i tvorac nove europske kuće Jean Monnet je jednom rekao da ne razmišlja o državama, već o načinu kako ujediniti ljude. Dodao je da u procesu ujedinjenja Europe treba puno više toga srušiti nego što treba novoga izgraditi, a tu je mislio na predrasude, na povijesne laži i na dvoličnosti. Talijanski mislilac i političar Altiero Spinelli, koji je 1943. godine, u doba fašizma, utemeljio europski federalistički pokret, govorio je o nužnosti borbe protiv profitera nacionalnog suvereniteta, koji se hrane nacionalnim mitovima, ideologijama i lažima, veli Martini.
Moj se sugovornik potom usredotočio na zbilju jedinica lokalne samouprave, na mrežu regija, pokrajina i općina diljem Europe, na ulogu načelnika i gradonačelnika koja je presudna u izgradnji europskog građanina.
Dotaknuli smo se normalno i secesionističkih težnji na sjeveru Italije, gdje Sjeverna liga propovijeda politiku razbijanja talijanskog državnog jedinstva. "Njihov je federalizam prazna parola jer se ne dotiče zbilje, danas nitko ne zna što im je cilj, talijanske su općine opterećene dugovima, a porezna politika države i dalje pritišće", veli Martini.
Ono što je zapanjujuće u današnjoj Europskoj uniji je pojava političkih pokreta i stranaka koje huškaju na nove oblike nacionalizma pa bio on i regionalno ustrojen, poput padanskog nacionalizma talijanskih sjevernjaka.
Amblematična je, po Martiniju, situacija u Belgiji u kojoj se mjesecima prepiru oko sastavljanja vlade. Rat između Valonaca i Flamanaca je dostigao takvu razinu da se europski mediji već pitaju ima li opstanak belgijske parlamentarne monarhije i dalje smisla. U biti, radi se o državi koja se nalazi u srcu Europe, njezin glavni grad Bruxelles sjedište je europskih institucija pa je paradoksalno da se upravo tu događa nova secesija koja nema nikakvih dodirnih točaka s ideologijom ujedinjene Europe.
Višestoljetna tradicija suživota kao da je prosušila sve svoje potencijale i izvore, i to u trećem tisućljeću. Uistinu samo tržište nije sposobno ujediniti narode, bez kulture i povijesne zrelosti europski mit slobodnog tržišta i slobodne konkurencije osuđen je na propast, a prema susjednim državama koje čekaju na europsku ruku takvo tržišno poimanje Europe često se tumači kao novi oblik neokolonijalizma.
KOMENTIRAJ:
"Ono sto ljude povezuje u jedan svijet je um koji tvori covjekovu bit." Kant
"Ukidanjem drustvenog i ekonomskog antagonizma gradjanskog drustva...bila bi dovrsena predpovijest ljudskog drustva i time bi mogla poceti prava povijest ljudi emancipiranih od otudjenja."
Theo Stammen o Marksu
|
- 13:05 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|