14.11.2010., nedjelja
• Komentari kao presjek društva
Da iz sebe istjera frustracije koje mu je nametnula vlast koja rukovodi na samo s njegovom egzistencijom, već s egzistencijom i standardom ovoga društva, Ogmaksimala piše blog. Autore blogova, raznih kolumni i upozoravajućih napisa napadaju rodoljubi i domoljubi, veliki i jaki Hrvati, pod parolom da su ti koji upozoravaju mrzitelji svega hrvatskog, izdajnici i komunjare. Busajući se u ta svoja domoljubna hrvatska prsa, služeći HDZ-u i njihovim poltronima, misle da će vječno. Nema više što pljačkati. Opljačkali ste najprije radnika, onda tvornice, sada javna poduzeća i možete svoj moral svaliti na nemoralna leđa blogera i nezavisnih novinara. Ali ovdje države po mjeri čovjeka nema.
newseditor [14.11.2010. 10:41] - Komentiraj (3) - #
:
• Slave:
komentari me NE ZANIMAJU , užasni su, glupi, kao i većina blogova i postova. glupi su i dosadni. zato sam odlučio opet pisati jer me rastužuje da su ovo mjesto zaposjeli mediokriteti sa svojim pritupitim razmišljanjima, slikama dječice, izleta, roćkasa i ostala sranja koja mogu lijepiti na facebooku i tamo se častiti srčekima.
KOMENTARI - imao sam preko 10 000 komentara u vrijeme kada se KOMENTIRALO a ne pozzalo . komentirale su me ondašnje zvijezde iz najviših galaksija bloga. oni koji su vukli tu masu naprijed novim idejama i novim stilovima pisanja. pravi , a neki i objavljeni pisci i novinari!
niti pozzam a niti postavljam potpitanja u komentarima da povećam broj, ja napišem post u kojem kažem kako u tom trenutku mislim, to probudi neke emocije i onda krenu komentari. tako se to radi, bez pozzanja i bez potpitanja, ali to mogu samo oni koji imaju što reći, a ti se broje na prste jedne ruke.
kommajte!
14.11.2010. (13:11) - -
• peoplestring
Imaš pravo.
14.11.2010. (15:41) - -
• Severino
Upravo u komentarima srecemo bistre, smjele, racionalne misli i cinjenice. Gotovo kao po nekom pravilu, se istovremeno ukazuje jedna tragikomicna osrednjost zamutnji, da bi se uopce iznasao neki najmanji pomak ka zaljucnicama, ka prijedlozima , ka provirivanjima prema nekim mogucim solucijama u daljnjem opstanku nase socioloske vrste.
Po nekad se dolazi cak do suprotnog dojma da smo tek doktrinarno ustrojeni za neko kvazi individualno kukanje i vjestinu njegova iskazivanja, a da to proistice tek iz jednog nametnutog usmjerenja u svrhu ocuvanja status quo-a, ili laissez-faira,blazenog "liberalnog "bistvovanja u podvaljenim nam misijim rupama.
Odnosno, ni traga konkretnim, ni sanjanim pomacima prema povratku ljudsko iskonskoj sklonosti , upregnutog zajednistva na pokretanju kolosalne ekonomske poluge radi konacnog povratka covjecanstva na njegove vlastite noge.
Tu Covjeka nema, Sveden na vlastitu nulu, u rukama je manipulatora nekolicine ljudskog odpada, jedinog koji je shvatio korporativnu moc vlastitog jedinstva u sticanju apsolutne ekonomske prevlasti. Usadio doktrinu podcinjenosti,sljedbenista i sistematske tehnike jedne apsolutne usitnjelosti preostalog 90% proizvodno globalnog stanovnistva u sve moguce najmanje djelice: sindikalnih struka suprostavljenih interesa, stotine i tisuce naciolano konfrotiranih neprijateljstava, stotine milijuna drzavnicko pravnih zastitnika piratsko stecenih posjeda, njihovih jos snaznijih obrambeno -agraesivnih armada,kao i tisuce obmanjujucih religijskih demagoga sto pravdaju taj privremeni zemaljski pakao onim nagradnim i vjecnim na nebesima
Jednom covjek biva slomljem kao vlasnik-proizvodjac svih dobara, njihov tehnicki izumitelj, znanstveni unapredjivac i najsposobnji drustveni cimbenik svih dosadasnjih civilizacijskih stecevina, tad on postaje puki uporabni i potrosni objek u sluzbi nadmocno ujedinjene klasne barabe: Rob, Sluga, Proleter, ni Covjek ni Zvjer.
|
- 20:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|