27.04.2010., utorak
SUSRET NA ISTOM MJESTU
Dok se u nadkrovlju kuce prevrcu stari novinski clanci, u potrazi za Tanje Torbarine nekadasnje Feralove kolume, koja nam je predstavila Belu Hamvasa negdje pocetkom ovog stoljeca, pricinio mi se zvuk kucnog zvonca.
Pred vratima je stajala prosjeda, mrsavo izduzena figura, poput Don Quichotta iz kompozicijskih gravura na drvu Gustava Dore' iz 1869.godine.
-Hi Severino.
-Hi, uzvracam zbunjen.
-Vrijeme mjenja sve, pa i nas, zar ne? John McLean pruza mi svoju koscatu ruku.
-Johny ?! Stvaran ili tek njegov duh ?!
- Tako isto se pitam za tebe , dok sam nagadjao pravu skretnicu nekad poznatom mi tvom mjestu.
-In person, ponovno zajedno nas dvoje. Udji, u kucu nereda, zivim sam. Raskomoti se,bilo gdje, dok prvo pripravim neko pice.
-Nadam se tvom caju sa medom i mlijekom, nato ce John, vadeci iz kese pakovanje Ceylan Tea.
Obazirajuci se na interier primjecuje -Kot tebe se sve izmjenilo ali nekako i sve je isto.
-Novo ili staro, bolje ili gore, nakon tri desetljeca i ne moze biti uvijek isto.
Uzbudljivo raspolozenje, cas uz caj, uz zapah pregorjelog dvopeka , druzenje se stopilo u bezvrijeme. Vrtna setnja pod jatom nervoznih ptica sto iscekuju svoj dorucak.
Prepodnevno sunce igralo se tako Schulzevim taktom po kucnoj fasadi, prelamajuci po njoj proljetne sijene poput tipka na klaviru.
-Nekad u Jugoslaviji, danas u Hrvatskoj, uvijek na istom mjestu, primjecuje radosni Johny.
-Prije toga sa roditeljima u Italiji, sa djedovima u Austriji, sa pradjedovima u Veneciji. Uvijek na istom mjestu, na istoj skrtoj njivi koja daruje jos skrtiju koru kruha. Na sluzenju feudalnom lordu, u vojacenju za cara, za Crnog i Crvenog diktatora, u dezerterstvu, uskociji, na robiji, u izbjeglistu, ali nikad do devedesetih u Hrvatskoj, i uvijek na istom mjestu.
- U slikarstvu te sada vidim negdje drugdje.
- Sumljam. Pred tobom su tek dva platna u razvoju i tematski van uobicajenih dekadenca: pejsaza, mrtvih priroda, portreta : Ocev Kalvariji na Kastelirskom trgu rimskih crnokosuljasa. Druga veca kompozicija, Oktobarsko sudjenje, ostavljeno je na tumacenja svakome na svoj nacin. Mozda moj i tvoj Kalvariji, ili sviju nas dvadeset stoljetnih pridoslica na ovu divnu Planetu, natopljenu krvlju, suzama i ljudskim znojem kao nikad prije, a samo nakon toga moguce jos gore.
- Zar 20. stoljece i nije nam donijelo nesto bolje od toga ?
Ah Johny, tko moze poreci konacan raspad triju srednjevjekovnih carstava : Ruskog,Austrougarskog i Otomanskog? Ali tko moze istovremeno opravdati upad novog drustvenog uljeze na njihovo mjesto : Hitlerovog nacisocijalizma, Staljinova komunizma i Busheve globalne osvajacke liberalne demokracije pod krizarskim motom: „ S Isusom, jer me promijenio iz dna duse“.
-But what about today's American Obama?
- Od Obame, mozda, tek jedno dobro, da se konacno razgolici dvadeset stoljetni ekonomski car Walter Lippman, zasluzni nobelovac za jednu kvazi uspjesnu floskulu svoje teorije o „nepostojecem besplatnom rucku“. Obama sada tek javno i marljivo nahranjuje vlastitu korporativnu klasnu Hijenu sa stotinama tisuca milijuna dolara.
Mozda,ako je kapitalizam bio uhitreno tumacen u sjevernoj Americi vec krajem 19. stoljeca, u sjeverozapadnoj Europi pocetkom 20. stoljeca, kao vec posve sazreli sustav, onda ga, za sada, mozda, posve ispravno predstavlja sam Obama, otkrivajuci njegovo doslijedno i nepovratno rasulo. Tu je konacno i sam Vatikan u surovanju sa Darwinizmom kako bi zakrpio svoja milenijska zlodjela, sjedeci na svjetskoj optuzenickoj klupi zbog pedofilije i opceg popovskog razvrata usred naj glomaznijih svjetsko oligarhiskih posjeda. Takodjer izgleda da su velika drustvena prestrojavanja upravo u toku i tesko je za sada predvidjeti njihov ishod.
Pravih historicara jos nema na analitickom pomolu ni za proslo stoljece, a kamo da se pojave neki spindoctori na iscitavanju ljudske buducnosti iz vjesticine staklene kugle.
Dva svjetska rata, utrka u nauruzanju, gotovo zvjerska konkurentska utakmica za novim trzistima pospjesili su i velika tehnoloska otkrica. Komputerizacija, atomska energija, veliki bioloski pomaci evolutivnog darwinizma, prodor kvantnih spoznaja u svemirske dubine i sjedinjavanja ljudske inteligencije sa opcom prirodom univerze.
Jedna duga sutnja kao da je ustupala daljnji tok medjusobnom dijalogu.
- Sjecas se naseg prvog sureta, posve tiho izusti John?
- Veoma dobro,kao da se to zbivalo jucer. Sjedio si stalozen u predsoblju direktora Poduzeca kad sam ulazio u njegovu kancelariju. Nakon nekog pola sata, navrativsi ponovno, zatekao sam te nepomicnog na istom mjestu. Pogledao sam sekretaricu a ona je tek spustila glavu. Druze direktore, ovdje vas ceka stranka vec dulje vrijeme.
- O znam. Ovaj gospodin govori engleski i molim te da ga primis u moje ime i da me izvines zbog poslovne opterecenosti.
- Tako si se odjednom razvedrijo, kad sam ti prisao sa pozivom da sidjemo u bar. Jedva si prihvatio saljicu nekog blijedog caja.
- Gospodine Mc Lean , direktor vam se osobno izvinjava. Ovdje smo momentalno u strci zbog skorasnjeg medjunarodnog kongresa Naturista. Jeste li mozda pristigli ovamo kao novinar?
- O ne, ne. Ovdje sam na ljetovanju, Zelio sam iskoristiti priliku da se poblize upoznam sa vasim samoupravnim radnickim savjetima. Zelio sam ih upoznati na licu mjesta . Veoma mi je zao da sam zbog toga ometao vaseg direktora.
- Tog momenta kao da se predamnom ukazao sam Dostoyevskov Idiot. Povucen, obazriv, stripljiv, nadasve nekako uporan u samome sebi.
- Nisi mi nikad to rekao- gromko uzvikne nasmijani John
- Radnicki savjet obicno nije na svom okupu. Sastaje se povremeno po prijedlogu direktora, u njegovom uredu.
- Ah, oh,oh. Molim vase izvinjenje.
- Bit cete ovdje jos neko vrijeme?
- Nadam se oko tri tjedna.
- Super, rado vas pozivljen u svoju kucu jedno popodne ili navecer.
- I eto nas opet ovdje na istom mjestu nakon 28 godina.
- Tog sam dana gradio o tebi razne pretpostavke. Da si vjerojatno jedan od clanova radnickog savjeta, da zbog toga navracas u direktorov ured. Ali te istovremeno, nekako, nisam mogao zamisliti sudionikom te velike jugoslavenske obmanjujuce predstave. Dugo je vremena trebalo iza toga ustanoviti da sam, tragajuci za misom nabasao na slona. Tvoje zanosne price o tvorcu Radnickih savjeta, o americkom marksisti Danielu De Leonu, i zanimanje Lenjina, koji je kasnije u njegovu cast ugradio tu teoriju u Ruske Savjete. Onda tvoj povratak u Australiju, moja promjena posla i mjesta boravka, kao i obostrani stjecaji novih zivotnih okolnosti iza kojih se vise nismo culi. Medjuvremeno…, o da, sto je bilo sa Socijalistickom radnickom partijiom Amerike?
- Medjuvremeno nas se svijet, na izgled, posma izmjenijo. SLP (SRP Amerike), u toku 120 godina postojanja, dalje zivi u sve manjem broju svojih stogodisnjaka. Redovito se cujemo, dopisujemo. Pred dvije godine, bracni par Mary i John Brlas bili su mi u posjeti. John je tada slavio svoju stododisnjicu rodjenja i osamdestu godisnjiicu partijskog staza. , Mary sa svojim lijepim mladenackim 96 godina
- Amerika je krenula putem kojeg se De Leon najvise plasio, kad je na pocetku 20. stoljeca zakljucio da: „ Ako socijalna revolucija zakaze, iz bilo kojeg razloga, reakcija je njena alternativa.“ Ali nije ni izdaleka mogao naslutiti danasnju Ameriku kojom preovladava njeno 40% stanovnistvo vjerskog kreacionizma, tada najnaprednija svjetska zemlja kojom sada gotovo prevladavaju, ne samo antisocijalisticke drustvene struje vec i anti evolucijski darwinizam. Gore od toga De Leon nije mogao naslutiti. Monetarna Oligarhija mahnita Globusom iz jednog agresivnog rata u drugog. Multimiljarderi cvatu kao glive poslije kise, navodno cetvrdesetak milijuna amerikanaca prakticno gladuje, pretvorena u nomadski lunpen proletarijat, kopajuci sve dublje svoj rijecni tok kontinentom u potrazi za privremenim poslovima. Rusija ju sljedi sa pedesetak miljardera i vlastitim lumpen proletarijatom, u kojem,se povremeno vraca kanibalizam. No, rekao bih da se prava savremena drustvena corba tek zakuhava u najperverznijoj, poslije Staljina, danasnjoj komunistickoj Kini. Bez obzira na tijek dalnjih razvoja, Covjecanstvo kao da je doista suoceno sa hamletovskim pitanjen „To be or not to be.“
|
- 17:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|