12.04.2010., ponedjeljak
OTVORENO PISMO GOSPODINU DRADU PILSEL
Iz vase zivotne biografije koju dostojanstveno iznosite na dlanu sirokoj javnosti, jasno se iscitava da dolazite iz fasistoidne Argentine, gdje ste odrastali pod ustaskim znamenjem vlastitih roditelja, da ste devedesetih, zajedno sa svojim poginulin bratom dosli u novo komponovanu staru ustasoidnu Hrvatsku, da ste prije ili u toku pripadali nekom fratarsko jezuitskom redu , da ste jednom , svojim stecenim uvjerenjima aktivno pridonasali novoj nacionalistickoj hrvatskoj drzavi, kao i ,NAVODNO,(naknadno podvuceno), stekli milijune zemljisnih kvadrata u istarskoj Marcani.
Vas me slucaj veoma pobudio na razmisljanje ONEKIM ZAJEDNICKIMCRTAMA KOJE SPAJAJU NASU NESRETNU GENERACIJU (naknadno povuceno) vise nego mozda i koju drugu dosad. Istovremeno, i nevidjenim izazovom pred kojim se covjecanstvo zateklo u dvadesetom stoljecu da se pokorno postane lijeva ili desna baraba, ideoliski, vjerski ili nacionalni zlikovac, ili pak pocasnom privilegijom da se smjelo stane na vlastite humane noge dostojastveno suprostavljeni tom dvadeset stoljetnom drustvenom zlu bez presedana u ljuskoj povijesti.
Iz vase se nedavne kolume u pulskom Reginalu povodom uskrnog blagdana, kojeg vi nazivljete blagdanom pravde jasno iscitava, pored sto se naizmjenice pojavljujte pod ustaskim znamenjem, fratarskom ruhu, pa cak nedavnim ukrasavanjem svoje pojave cetnickom kapom, kao da to sve zajedno pokusavate nekim krscanskim blagoslovom transcendentirati u vlastitu moralnu vertikalu.
Dok mi je pri ruci Richard Dawkinsov Vragov Kapelan u kojem se razmislja o nadi, lazima, znanosti i ljubavi / i pravdi /, i ako pretpostavljam da vam je to djelo poznato, ipak cu vam se radje obratiti njegovim izvatkom sa str. 189.:
„….Ne namjeravam se upustiti u tu raspravu. Ali da nije bilo religije, ni sama zamisao o zidovskoj drzavi nebi imala nikakvog smisla. A ni zamisao o islamskim zemljama kao necemu sto se treba okupiratii oskvrnuti.
U svijetu bez religije nebi bilo krizarskih ratova, ne bi bilo Inkvizicije, ne bi bilo antesemitskih pogroma ( pridoslislice bi odavna poceli sklapati brakove s ostalim te ih ne bi bilo moguce razlikovati od domiciljnog stanovnistva), ne bilo problema u Sjevrnoj Irskoj ( jer ne bi bilo oznake na temelju koje bi se mogla praviti razlika izmadju dvije „zajednice“, kao ni odvojenih skola u kojima se djeca uce povijesno utemeljenoj mrznji. Jednostavno bi postojala jedna zajednica).
Vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom. Car je gol. Vrijeme je da prestanemo koristiti zasladjene eufemizme: „nacionalisti“, „lojalist“, „komunisti“. „etnicke grupe“, „kulture“, „civilizacije“.
Religija je rijec koju trazite , Religija je rijec koju koju se toliko licemjerno trudite izbjeci.
Uzgred receno, religija se medju oznakama koje nas medjusobno dijele istice po svojoj krajnjoj nepotrebnosti. U koliko bi religija vjerovanja imala ikakav dokaz u svoju korist, mogli bismo ih prihvatiti usprkos svim neugodnostima koje ih prate. Ali takvi dokazi ne postoje. Pogresno je oznaciti neke ljude kao neprijatelje koji zasluzuju smrt zbog njihova neslaganja u vezi globalne politike. Ali proizvoditi sukobe na temelju neslaganja o izmisljenom svijetu kojeg nastanjuju arkandjeli, demoni i imaginarni prijatelji- to je istodobno smijesno i tragicno.
Ustrajnos tog tipa nasljednog samozavaravanja zapanjuje zbog pomanjkanja bilo kakve realisticnosti. Svojedobno su kontrolu nad zrakoplovom koj je pao u blizini Pittsburga vjerojatno preuzeli hrabri putnici, savladavsi teroriste. Zena jednog od tih hrabrih, herojskih ljudi, nakon sto je primila poziv u kome joj je muz najavio svoju namjeru, rekla je da je Bog poslao njezina muza na taj zrakoplov, kao svog poslanika, koji ce sprijeciti pad zrakoplova na Bijelu kucu. Duboko suosjecam sa zenom zbog njezinog tragicnog gubitka, ali zamislite samo to! Kako kaze moja prijateljica iz Amerike (takodjer pretjerano razdrazena, sto je razumljivo), koja mi je poslala taj isjecak iz novina:
Zar Bog nije mogao jednostavna izazvati kod terorista srcani udar ili nesto slicno, umjesto da pobije sve te neduzne ljude u zrakoplovu? Pretpostavljam da nu se i zivo jebalo za Trgovinski centar i nije mu se dalo smisliti plan za njega. ( Ispricavam se zbog neodmjerenog jezika moje prijateljice, ali tko je u tim okolnostima moze kriviti?)
Zar ne postoji dovoljno strasna katastrofa koja bi mogla uzdrmati vjeru ljudi, i to ljudi na obe strane, u Bozju dobrotu imoc? Ne vidim ni tracka spoznaje da ga uopce nema : da smo mozda prepusteni sami sebi te da se moramo nositi s problemima u stvarnom svijetu kao odrasli.
Sjedinjene su Drzave naj religiozna od svih krscanskih zemalja , a njezin preporodjeni vodja je u neprijateljskim odnosima sa naj religioznijim ljudima u Zemlji. Obje strane vjeruju da je Bog ratovanja, nastao u broncano doba, na njihovoj strani. Obje strane poigravaju se buducnoscu citavog svijeta u svojoj nepokolebljivoj, fundamentalistickoj vjeri da ce im Bog poslati pobjedu. Padaju mi na pamet cuveni stihovi J. C. Squirea o Prvom sjetskom ratu.
Bog je cuo zaracene narode kako pjevaju i vicu
„Gott strafe England“ i „Boze cuvaj kralja !“
Bog ovo, Bog ono, i Bog sve ostalo-
„Boze dragi !“rece Bog, „Morat cu prestati toliko raditi!“
Ljudska psiha ima dvije velike bolesti. Potrebu da se osveta prenosi generacijama i tendenciju da povezuju ljude grupnim oznakama, umjesto da ih promatra kao pojedince. Judeo-krscanska religija eksplozivno se mjesa s oboje ( i cvrsto ih opravdava ) Utjecaj religijskih podjela u vecini , a mozda i u svim nasilnim neprijateljstvima na svijetu danas ne primjecuju samo oni koji su namjerno odabrali sljepilo. Oni medju njima koji su dugo godina uctivo prikrivali svoj prezir prema opasnoj kolektivnoj iluziji religije moraju ustati progovoriti. Jer stavari su se nakon 11. rujna promijenile. Sve se promijenilo, korjenito promijenilo.“
|
- 01:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|