Severino Majkus

< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2013 (7)
Siječanj 2013 (30)
Prosinac 2012 (40)
Studeni 2012 (33)
Listopad 2012 (25)
Rujan 2012 (20)
Kolovoz 2012 (32)
Srpanj 2012 (32)
Lipanj 2012 (23)
Svibanj 2012 (23)
Travanj 2012 (16)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (13)
Siječanj 2012 (19)
Prosinac 2011 (24)
Studeni 2011 (18)
Listopad 2011 (21)
Rujan 2011 (22)
Kolovoz 2011 (17)
Srpanj 2011 (14)
Lipanj 2011 (31)
Svibanj 2011 (27)
Travanj 2011 (28)
Ožujak 2011 (26)
Veljača 2011 (22)
Siječanj 2011 (26)
Prosinac 2010 (26)
Studeni 2010 (23)
Listopad 2010 (17)
Rujan 2010 (34)
Kolovoz 2010 (31)
Srpanj 2010 (30)
Lipanj 2010 (23)
Svibanj 2010 (28)
Travanj 2010 (20)
Ožujak 2010 (23)
Veljača 2010 (29)
Siječanj 2010 (31)
Prosinac 2009 (20)
Studeni 2009 (28)
Listopad 2009 (11)
Rujan 2009 (21)
Kolovoz 2009 (12)
Srpanj 2009 (19)
Lipanj 2009 (15)
Svibanj 2009 (20)
Travanj 2009 (33)
Ožujak 2009 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

. • Cestitka Garavom na tako sazetim, zrelim i promisljenim zapazanjima . Kangrga je jednom rekao u TV interviuvu: "Bit ce nesto od nas" Kad se davimo svakodnevno u ovom drustvenom blatu, ponekada nade i ponestaju. Ali, ako se ima na umu da smo generacije kojma su u cjelokupnoj istoriji zapale najvece zrtvenicko odricanje ali i naj veci izazovi, ako ne i privilegije,zatecenim u dosad nevidjenim orkanskim drustvenim krizama u kojima se civilizacijska epoha petmilenjsko klasnog nadmetanja, sada napokom raspada po svim svojim drustvenim savovima Gotovo da nema vise dana ni sata u kojima se ne dozivljava tektoska rasprnuca visokih detonacija, bljeskova sto zasljepljuju, vibracije koje lome sve nejake, gomilajuci psihijatrijske ustavnove, kazemate, vjesala, lomace, robije, popravne institucije, koje Nietzsche nazire kao "Popravljanje covjecanstva", upravo tamo gdje se ono nejvise lomi, iznakazuje, gdje mu se trga inskonski duh, vjeru u sebe ( Sapere aude). Samo jaci, koji se penju na vrske lutajucih santa, sad naziru sve oko sebe, taj bljestavi lom smetisnih nanosa, koji se u vlasitom dimu i odurnom zapahu tu raspadaju u zajednickoj gomili : Klasna bestijalnost, krscanske svinjarije, liberalni uljez, demokratski lopov, ideoloski demagog,,ekonomski tiranin. • Sav taj historijski nanos se napokom nasao na svojoj nagomilanoj hrpi! Navucimo maske, promatrahjuci taj trulez koji nestaje u svoj epohalni bezdan

 

Linkovi
Slikarstvo
www.pula-online.com
www.zutaminuta.com


19.10.2008., nedjelja

KRIZA SOCIJALIZMA

Na marginama devetnajstog i dvadesetog stoljeca , paralelno sa nestankom tvoraca Znanstvenog socijaslizma Marksa i Engelsa, u Sjedinjenim Americkim Drzavama, nove domovinie Prve Internacionale i najrazvijerne kapitalisticke zemlje svijeta, radja se 1890. godine Socijalisticka Radnicka Partija Amerike.
Marx i Engels, dvoje gorostasa nove historije, sjedinili su prve plodove sa tla Prosvjetiteljstva, a koji su izrasli na geografskim otkricima novih svjetova od 1492.godine na dalje, renesansenog procvata nauke, astronomije, fizike, filozofije i umjetnosti, kao i tektoskog uzdrmavanja nadirujucih proizvodnih snaga novog kapitalistickog drustva koji nanosi smrtonosni udarac gradjanskom revolucijom 1789.godine dotrajalom dugostoljetno feudalnom poretku.

Ako bi se uzelo spomenuto razdoblje od 1492. do 1890. godine kao radjanje, procvat i sazrijevanje kapitačistickog drustva , moglo bi ga se, barem u opcim crtama sagledati u citavom njegovom stvaralackom i protuslovnom bitku kao normalno evolutivnu pojavu koja je vladala zakonima klasno podjeljenog drustva posljednjih pet milenija ljudske civilizacije.

Pojava Socijalisticke Radnicke Partije u Americi, upravo krajem devetnajstog stoljeca upucuje danas, mozda, na viseznacajnost koju povijest namjenjuje tadasnjem americkom drustvu, narocito ako se zeli rasvjetliti sadasnje kataklizmicko stanje u kojeg je zapalo ljudsko drustvo tijekom dvadesetog i pocetkom dvadesetprvog stoljeca.

Zasto, kako, gdje i kada, tendencija jedne uzlazne socialne evolucije odjednom survane u vlastitu regresivnu involuciju.
Ili se pak suvremeni gradjanin tek izborio za sve one vrijednosti izrasle iz predhodnih tekovina , nama smrtnicima nepojmljivima, te ih upravo konzumira u obliku spice ljudske protuslovnosti jednog od, dosad, najdestruktivnjih drustvenih poretka uopce.
Ili pak, jeli Covjek posjeduje neku svoju dvojnost koja ga, pored humanog bica cini i vlastitog neprijatelja , sjenu sto ga vjecno uhodi, mitologijskog Abela nerazdvojinog od Kaina, istovremenog Andjela i Lucifera. Michelangela i Atilu, Gandija i Hitlera , bahatog Busha i nasmrt igladnijelo africko dijete,perverznog Bogomoljca sto cuci na vatikanskom zlatu kao koka na svojim jajima s jedinim razvijenim instinktom vlastititog razmozavanja i sticanja novih zemaljskih bogatstava.

Marx je, proucavajuci Ameriku zaokruzio svoju znanstvenu teoriju Socijalizma prepustajuci njegovo arhitetsko rjesenje nadolazecim naucnicima .
Preostali su nerascisceni pojmovi uloge drzave u buducem drustvenom ustrojstvu, znacaj i smisao njegove diktature proletarijata, kao i dvojni pojmovi kojima su se Marx i Engels na izmjenice sluzili rijecima kumunmizam i socijalizam.

1852.godine u Venecuveli se rodio Daniel De Leon. Kao dijete imucnog lijecnika stekao je sjajnu naobrazbu diljem Europe i ovladao brojnim jezicima. Ponesen mladelackim hegeljanstvom, suocen kontradikcijama kapitalizma na svom vrhuncu u SAD, gdje postaje sveucilisni profesor u New Yorku i ubrzo gubi sluzbu zbog otvorenog podrzavanja tamosnjih radnika u strajku, stvarajuci time jednu sjajnu priliku da se posveti formjiranju Socijalisticke Radnicke Partije Amerike i ostaje na njenom celu do svoje uranjene smrti 1914. godine.
No, De Leon ne treba danas nekog svog biografa. Historija radnickog pokreta Europe i Amerike podjednako ga biljezi kao najistaknutiju licnost revolucionarnog socijalizma koji svojom teorijom o Socijalistickom Industrijskom Unionizmu (SIU), prema priznanjima Lenjina, jedina je licnost koja pridonosi kvantitativno znanstvenom socijalizmu.
Socijalisticka Radnicka Partija (SLP of America ) postaje promovator praznika Prvi Maj kao medjunarodnog dana radnicke klase zajedno sa proleterskim internacionalizmom kao nadolazece drustvene snage razvijenih kapitalistickih zemalja i glavni akter revolucionarnog socijalizma.
Socijalisticki Industrijski Union postaje ubrzo idealna matricda za radjanje Indusrijskih Radnika Svijeta (IWW) sa tendencijom okupljanja radnicke klase zemlje na radnom mjestu u istovremenu dvojnu organizaciju: Socijalisticku Radnicku Partiju i Socijalisticki Industrijski Union (sindikat).
SLP kao politicka partija radnika sa ciljem preuzimanja svih sredstava proizvodnje u svoje vlasnistvo i preuzimanja Drzave u vlastite ruke sa ciljem njene jednokratne, momentalne abolicije onog istog momenta kada SLP utvrdi svoje vecinsko nadglasavanje burzoaskog oponenta.
U tom slucaju, SLP kao politicka partija radnika, takodjer se raspusta i svu vlast zemlje preuzimlje Socijalisticki Industrijski Union iskljucivo kao ekonomski organ zemlje, cime se ujedno proglasava socijalisticka republika rada.

Cim se SLP pocetkom dvadesetog stoljeca poceo naglo razvijati a uporedo i IWW, stupili su na scenu radnicki prevaranti. Infiltrirani u njihovoj organizaciji, zapoceli su snaznu kampaniju uzvikujuci da radnicima ne treba politika u IWW, zagovarajuci „direktnu akciju“ generalnog strajka. Divlja anarhija je nadvladala prvu civilizacijsku organizaciju najviseg stupnja i 1908 godine dolazi do njenog razlaza sa SLP. Danas se IWW pojavljuje u spontanim pojedinacnim nastupima zagovarajuci svoju „direktnu fizicku akciju“ puke anarhisticke samovolje. SLP Amerike stoji jos uvijek na braniku revolucionarnog socijalizma promovirajuci De Leonizam kao arhitetsko rjesenje sazdanog na Marksovoj opcoj skici buduceg Socijalistickog drustva.

Europa tada ne stoji nista bolje. Virus kautskovstine razara revolucionarni duh Komunara i Prve Internacionale pretvarajuci ga u puku izraslinu na burzujskom stablu reformstva.
De Leonov zivotni vijek tada postaje naj aktivniji. Vec u Parizu 1900. godine, pretstavljajuci SLP Amerike i Australie odlucno glasa protiv rezolucije Kautskog koja zagovara partecipaciju radnicke klase u burzujskim vladama, zajedno sa Rozom Luksemburg koja nazivlje Adlerove stavove kosanom kobasicom. ( Flashlights of the Amsterdam congress,str10, 11).

Cini se da upravo tu lezi ona kobna „faljka“ deleonizma koju kasnije otkrivaju sljedbenici- prirepasi Druge i Trece Internacionale, ciji je glavni posao bio i ostao do danas, revidirati marksizam u njegovim samim osnovama, te mu nakalemiti nova svojstva kojima ce se direktno pravdati Drugu internacionalu za njeno udruzivanje sa nemackim junkerstvom u prvom svjetskom ratu i izvodjenje pred strijelacki stroj Roze Luksemburg i Karl Liebknecka, kao i Trece internacionale koja se odrice proleterskog internacionalizma u korist nacionalnog, i koja je isla dotle da u toku staljinisticke strahovlade eliminise gotovo sve tadasnje marksiste, pocev od Lenjina samog. Da se socijalizam prekrsti u prvu fazu komunizma, banalizira diktatura proletarijata do apsurda, pretvarajuci je u diktaturu komunisticke partije. U tim kriminalnim rabotama ipak se islo najdalje po pitanju Drzave. Njeno ukinuce ne samo da nije uslovljeno prelaskom u Socijalizam, naprotiv Drzava se tek ucvrscuje i aktivira njena uloga klasnog policajca i tamo gdje je djelomicno zamirala u kapitalizmu.
Maloumna tastina kao da je strjerala komuniste da postanu jedini teoreticari socijalizma, revidiraju njegove demokratske osnove te ga temeljito pretvore u ideolosku dogmu novih vladara kao glavno sretstvo kojim se oportune cinjenice, nastajuce u hodu „izgradnje socijsalizma“ stezu ili rastezu, prilagodjuju ili adaptiraju prema potrebama Partije i njenog neprikosnovenog vodje.

Socijalizam tako postaje novi cimbenik straha i trepeta radnickoj klasi van njega. Kapitalizam mu zavidno likuje preuzimajuci od njega nove reformske ideje produzenja vlastitog opstanka, Medju prvima se istice talijanska burzoazija koja smislja slicnog vodju Musolinia da upravlja njenim poslovima. Sljedi ga nemački nacionalsocijalizam, spanski fasizam i drugi.
Dok Musolini kasapi Eritrejce, Franco spanjolske borce, dok Hitler eliminise 6 miljona Zidova, Staljin se njime takmici u dvostruko brojnom smaknucu ruskih Kulaka.
Danasnji Bush nastavlja njihov posao diljem Globusa.

JELI TO KRAJ POVJESTI ILI SE TEK KOMPRIMIRAJU UVJETI ZA NJEN NOVI POCETAK ?

www.severinomajkus.com/blog







- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #