30.11.2007., petak
Nedostajuci Covjek 1
Nakon sto je kapitalisticki sustav proizvodnje za profit izlozio sva svoja razorna svojstva, preostaje mu, mozda, jos jedino dokazati da je putem opce mentalne pauperizacije covjeka, posve moguce stvoriti od drustvenog kruga opcu kvadraturu civilizacijske esence.
Bila bi to posve uvjerljiva cinjenica da se covjecanstvo vec nalazi iza vlastitog vrhunca, te da je vec dobro zagazilo u svoj evolutivni zalaz, vracajuci se u ponor vlastitog ishodista: u primordijalno jednostanicno bice, koje je prvi naslutio E. Fromm.
Kod toga bi takodjer mogla nastati i jedna spekulativna utjeha Velike Pravde, time sto bi u taj ponor bili jednako usisani njegovi kopaci, kapitalisticki profiteri, zajedno sa svojim promoviteljima, ideoloskim hipokritima, i degutantno vjerskim paranoicima, izraslim na vise milenijskom protirjeciju klasnog drustva, koje je napokom krenulo od covjeka prema glodavc, od glodavca prema amebi.
|
- 22:04 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
29.11.2007., četvrtak
Marširanje lijevo-desno
Čovjek u svome više milenijskom razvoju, kao rob, sluga, radnik-proleter, konačno se profilirao u klasnu narav kapitalističkog sustava, u prazno nasmiješenog, proizvođača-idiotu.
Ustrojen za razne uloge „ Katice za sve“, i nakon što se snabdio jeftinim proizvodima, smjelo maršira namijenjenim ideološkim mu stranputicama : lijeva-desna, slama –sijeno.
Sretao sam ko-vršnjaka vegetirajućeg na podavanju tuđim namjerama; zlobnog ljevičara, dobro čudnog desničara, i obratno.
Tamo gdje se nije nalazio Čovjek, njegovo je mjesto bivalo popunjeno bićima zajedničkih svojstava : klasnog nasilnika.
Hrvatina i Srbeđžija , pravo i krivovjerni, lijevi i desni, jednako što se davi u vlastitoj krvi, čini to sa ponosom i jadom, posluhom pokorne zvijeri, posve daleko da bi se naslovio Čovjekom.
Jeli ga sustav posve potisnuo, ovdje i u svijetu, zbog ometanog širenja globalne ekonomske tiranije, prekrivene ruhom liberalne političke demokracije?
Ili je pak hiberniran za druga vremena, za neke druge uloge.
Ako je postojao tek Rob, Sluga, Radnik, jeli Čovjek uopće postojao dosad.?
U neviđenim dosad masovnim krvoprolićima novo tržišnih osvajanja Prvog i Drugog svjetskog rata, Koreje, Vijetnama, Srednjeg Istoka, globalni silnik guta, pored stotinjak milijuna ljudskih bića i vele količine robnog viška, osiguravajući time još jedan svoj monstruozni ekonomski bum.
Sa američkog kontinenta dopire eho jednog tamošnjeg stoljetnog krika.
SLP Amerike, u svom Newsletter, November 2007, donosi članak u kojem se, između ostalog sanja o mogućem izlazu :
„ Socijalizam nije utopija. Jednom uspostavljen, nastavit će svoj razvoj. Ne možemo preciznije opisati socijalističko društvo od seljaka iz kraja feudalnog sistema koji bi opisao kapitalističko društvo u svom najvišem razvojnom stupnju,
Ipak nam je poznato da bi to bilo besklasno, bezdržavno, nepolitičko društvo u kojem su sredstva proizvodnje u vlasništvu, kontrolirana i administrirana vlastitim proizvođačima . Može nastati tek kad postoje uvjeti izobilja za sve. Odluka što proizvesti, kako ga proizvesti, te kako će biti razmijenjeno, donosila bi se također samim proizvođačem, prosvijećenim vlastitim interesom društva u cjelini. Iz toga proizlazi da anti društveni karakter kapitalističkog sustava bi bio zamijenjen suradnjom u ekonomskoj slobodi, kao osnove svih sloboda.“
Kao da se dade naslutiti silueta tog nedostajućeg Čovjeka…
www.severinomajkus.com
|
- 15:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|