San
petak , 31.08.2007.
Pronalaziš me.
Ovo je tvoj san nepoznati.
Rukama uzdrhtalim
stvaraš viziju dok
gledaš me,
tako običnu,
nadomak ruke ti
neopipljivu...
Vara li oko
kao začin nepce ?
Ne izgovaraš ljubav,
okovi su to
neraskidivi.
Ljubim sjetu
tvoje požude.
Grubost svakodnevice,
teret prošlosti.
Otvaram vrata,
opij se sedefom
puti nasmiješene...
Jer događa se upravo,
pripadanje....
komentiraj (4) * ispiši * #
Privid
četvrtak , 30.08.2007.
Dok se dovuče jutro
na otečene kapke
što li znači vino boje krvi
u lijepoj čaši
kada i tako oporo
klizi niz grlo
između dva dima
tko zna koje cigarete.
Nalazim ljubav
u tvome popuštanju,
misliš li u sivilu velegrada
da možda kiši i u ovom gradu ?
Nova stranica, neispisana
tako gordo zvuči.
Samo je jedan život
do neba...
A svi ostali nehatom izbrisani
i ne postoje više
u mozaiku strpljenja.
Samo tvoja sjena...
Molitva u mislima za vječni spas.
Neće je uspavati umor
ni poroci taštine.
Raskošan cvijet u kosi
i osmjeh Mona Lise, zaboravljam.
Još te imam plahog
na umornim ramenima.
Tu s lijeve strane dotičeš vrat.
I tonem........u prividu
kao da uzimam najskuplje
sa police stvarnosti
komentiraj (5) * ispiši * #
Kolotečina
Obaveze ispune dan,
i okrene se sat...
Ali jutra, tako teška su.
Dok lagana rosa navješta jesen,
prve sunčane zrake traže svoj put,
uz melankoliju probuđenosti
tražim te.
U nozdrvama miris netaknutog
na koži tragovi čežnje
Biće rastrgano.
Možda zacrtani puti
nisu uvijek pravi,
ponekad i neomeđenom stazom
stigneš do vrha.
Ali danas, tek kolotečina.
Kako uputiti riječ
ako je svaka suvišna ?
Pusti me da trajem u tebi...
U jutarnjem snu samoće.
Krenuti dalje moram, zaista.
Ali posuti te pepelom ne mogu,
nikada ili još uvijek, ne znam.
Ostani moj plamen koji traje...
komentiraj (5) * ispiši * #
Bez tebe
srijeda , 29.08.2007.
Tako sam prazna bez tebe.
Više nema smisla
dan niti san.
Novo sutra je bez boje.
Iako je to put kojim moram proći,
izgubila sam.
Vatru i strast. Toplinu i ljubav.
Neponovljive suze olakšanja
nakon tvojih dodira.
Sjenku u kutu usana
i sjaj u oku.
O kako mi nedostaje taj
nikada dočekani zagrljaj.
Poljubac zaborava.
Dodir sudbine
po neostvarenoj želji.
Ti nepogrešivo znaš voditi
puteljcima sreće, stazama tuge.
Moj plamen u daljini, neutažena žeđ.
Nedostaješ, već sada
mada skladno tečeš
rijekom moje duše...........
komentiraj (5) * ispiši * #
Nemam volje
ponedjeljak , 27.08.2007.
Više nemam volje pravdati se.
Osjećam, pa što ?
Ako ne potkrepljujem dodirom,
ne pika se, je li ?
Zaboravi.
Zgrabit ću sa police sjećanja
ljepotu nestvarnih trenutaka.
Pa i nisu se dogodili,
samo su živjeli...
I ovaj grč sada
samo je trenutak.
U kojem čeznem
ali zamazat ću suncem
zov divljine.
Zaboravi.
Ako i ne budem postojala
trajat ću u sjeti,
tko zna kome znanoj.
Jer tko si, pojma nemam.
I bez pitanja suvišnih
dovoljno je teško.
Ili potpuno jednostavno,
jer nemam volje...
komentiraj (3) * ispiši * #
Zagrljaj sna
nedjelja , 26.08.2007.
Stišavam osjet.
Već dugo nisu padale kiše.
Onakve, tople i memljive.
S onu stranu sna.
Na nevidljivim stazama
vječnosti.
Otkrivam nedefiniranost
u potrebi da postoji
vječna ljubav.
Tek hrana, koja i tako
gubi smisao kada se proguta.
Energija je nepovratno
nestala u žaru.
Nisam umorila tijelo,
tek dotakoh dušu.
Dalje ne ide.
Strah je najbolji
obrambeni mehanizam.
I osame
mjesečevih noći.
Već dugo nisu padale
onakve kiše.
Da li će poteći suza ?
U zagrljaju sna, mirujem.
Tako najbolje trajem.
komentiraj (2) * ispiši * #
Nepoznata
četvrtak , 23.08.2007.
Ne možemo drugačije, nažalost.
Ja ne mogu.
Život određen, put zacrtan.
Pa i da žudim svom ljubavlju
kao što to i činim,
strah me sutra.
Bojiš se i ti, jer
danas jesmo, sutra nismo.
Nije kriv taj netko.
I on ne smije postojati
u našoj priči.
Ovdje se sudi nama.
Meni, u želji da trajem.
Vatrena i smjerna istovremeno.
Prijatelj i ljubavnik u jednom.
A svjetovi koji nas razdvajaju ?
Zažmirit ću na to.
Još jednom.
Ma zažmirit ću na sve.
I svaki trenutak koji mi daješ
pijuckati na slamku užitka.
Eh da ti je do nedavno bilo znati,
Sudbino nepoznata...
komentiraj (11) * ispiši * #
Od danas do sutra
srijeda , 22.08.2007.
Ma dragi moj,
mi smo od danas do sutra.
Od ljepote do užasa.
Od nježnosti do strasti.
Od ushita do lude ljubomore.
I zbogom.
Nekoliko udara na ego
i tako ustrajni u tom,
nećemo opstati
Adio.
Možda do sutra
a možda zauvijek.
Kada dosegneš plafon
nestaješ u prividu
pobjede ili poraza.
NIšta se neće promijeniti.
Tišina je bila i prije,
kao i mi.
Neće nas ugušiti
ali ni ponovno roditi.
Od danas do sutra,
kao i život sam.
Svaki za sebe.
komentiraj (2) * ispiši * #
Tim
utorak , 21.08.2007.
I evo danas
funkcioniramo kao tim.
Učim te.
Strpljivo odoljevaš uobičajenim
napadima bjesa zbog neznanja.
Prolaze sati
ne odvajamo se.
Tako je divno
kada nismo luđaci.
I to što od mene činiš
bjes, nježnost
ljepotu i suze
nazivaš ljubavlju.
I to što od tebe činim
mada ćeš zaštititi ponosom
osjećam negdje duboko.
Moj si. Tvoja sam.
Netaknuti a ucrtani
u svaku poru.
Trajemo i kada šutimo.
Neobičan ali dobar tim.
komentiraj (3) * ispiši * #
Brazda
ponedjeljak , 20.08.2007.
Došao je kraj. Otkidam krastu sa rane.
Ne boli.
Ostao je ožiljak, vidljiv
brazda koja daje ono nešto smislu.
Sjenku na nedefiniranoj boji.
Vodiš, a misliš da sam ja ta.
Ne uživam dragi.
Nedostaje mi život kroz nas.
Muka, glad i leleujanje.
Neosjetljivost na vanjsko,
neki naš film.
Zažmirit ću.
Krenula sam stotinu puta
u objašnjavanje.
Zar je nevjernom riječ utjeha ?
Ali ti znaš ipak koliko sam tvoja.
Nedoumice su samo strah
priznati sebi otkriće...
brazde na srcu.
komentiraj (4) * ispiši * #
Nije trenutak
subota , 18.08.2007.
Želiš raspravu o moralu ?
Nije trenutak.
Grčevito se boriš za ljubav,
kriješ kroz napad i sumaglicu
obično traženje dokaza.
Palim cigaretu i otpuhujem
tjeskobu kroz dim.
Preboljela sam te neki dan.
Grčevite suze
rastajanja od života
i slike pred očima.
Samo tvoje.
Kao da bi to ikada
mogao shvatiti.
Neki drugi ljudi kojima sam
misliš,
možda dala više,
svuda su oko nas,
i u zraku što udišem.
A žene sve ovoga svijeta
utjeha su samo jer neću ?
Nije trenutak
za priču o moralu.
Ni o zaboravu.
A najmanje glupom ponosu.
Od početka jedrimo olujnim morem.
Daščica za koju se držimo
samo je pljesnivo smeđe trajanje
između udaha.
Tvoj sam odabir, moj si Križ.
Želiš priču o moralu ?
Trenutak je otišao, u nepovrat...
komentiraj (7) * ispiši * #
Magdalena
ponedjeljak , 13.08.2007.
Što može donijeti još jedna čaša ove noći ?
Oblake dima, tišinu i sram...
Te potmule strasti, ono životinjsko
jednom je moralo izaći van.
Ja sam,
strastvena i divlja ratnica
u osvajanju vlastitog
izgubljenog života.
Gorim pod mračnim svodovima
neke druge zemlje, nedođije.
I zbog lovine,
uživanja otetog plijena,
rušim djetinjstvo.
Slatke snove mira.
Blagonaklon osmjeh neba.
Grešnica.
Magdalena u sebi samoj.
Skršena iznutra, netaknuta iz vana.
Kao da misao nije gotovo ista
kao i djelo.
Možda suza ipak očisti pogled
za oproštaj.
Kamo sve može odvesti
potreba za ljubavlju ?
A da se s mjesta ne pomakneš
i nikoga ne dotakneš ?
Možda je vrijeme
za novi početak,
možda za rušenje...
Kako god, nebo molim Te
ostani uz mene...
komentiraj (11) * ispiši * #
Crvena svanuća
četvrtak , 09.08.2007.
Nestala je riječ.
Spremnik suza, pun.
Prelijeva se i oko gubi boju.
Magla na sanjivost,
sol na ranu,
a sunce tamo negdje, ježi kožu.
I osjećam cijelim bićem
blizinu usuda.
Za vratom dah povrijeđenog lovca.
Zar cilj nije bježati
dok snaga ne izda ?
Sve znane zamke
već su za me spremne.
Opasne,
a odvratno sladunjave.
Mrštim se na slabost
iako čeznem.
Kao da je vrijedno kopniti,
kao da ne volim...
živjeti.
Osjetit ćeš sada bol i znati
da popuštam.
Propuštam.
Sutra već možda
utažit ću žeđ.
Gladijatorske borbe puštaju krv
i rađaju crvena svanuća...
Egzotična u svojoj prolaznosti.
Neponovljiva.
I utoliko vrjednija.
Jer se ne događaju.
Tek blic u sjećanju
prije nemirna sna.
To smo...
komentiraj (4) * ispiši * #
